Arhitektima pun pogodak - građanima hrđavi “radijatori”
25.08.2010. 17:22
Zagrebački arhitekti Koraljka Brebrić, Mirko Buvinić i Maja Furlan Zimmermann u svom su idejnom rješenju, prema kojem je 2003. godine izrađeno i postavljeno Spomen-obilježje hrvatskim braniteljima i stradalnicima Domovinskog rata u Ulici Hrvatske Republike, obećali da će nakon sedam godina čelične oplate poprimiti boju krvi, što će prostoru dati poseban efekt. No, sedam godina poslije sugrađani spomen-obilježje i dalje posprdno nazivaju “radijatorima” te su uvjereni kako zahrđali stupovi samo zaklanjaju vizuru s Trga slobode.
- "Spomenik bi i simbolikom i formom bio u redu da se nalazi na nekom drugom mjestu, na primjer na istočnom ulazu u grad, ali nikako ne odgovara poziciji na koju je postavljen. Prije nekoliko dana načuo sam razgovor dvaju muškaraca pokraj spomenika, u kojem je jedan komentirao da već godinama dolazi u Osijek, ali nikako da se završe ovi radovi te dodao kako okolni objekti dobro napreduju, ali ove konstrukcije i dalje stoje. Taj razgovor tragikomično oslikava što ljudi koji nisu iz Osijeka misle o našem spomen-obilježju. Većini uopće nije jasno što ono predstavlja, a o nekakvoj crvenoj boji, boji krvi, ne možemo ni govoriti" - uvjeren je Osječanin K. Ivanović.
I dok je 2006. čak postojala politička incijativa za premještanje spomen-obilježja, danas je i struka, ali i gradska vlast, mnogo pomirljivija prema čeličnim vratnicama, dok sami autori smatraju da su postigli željeni efekt.
- "Boja hrđe je boja krvi i takva je boja trenutačno na oplatama. Cor-Ten čelik materijal je poznat u skulpturi i vrlo je cijenjen. Treba se sjetiti da je spomen-obilježje pri postavljanju bilo sasvim drugačije. Sada smo dobili finu patinu, koja mijenja boju tijekom dana ovisno o položaju sunca. Zapravo nikada nisam ozbiljno ni shvaćala namjere da bi se spomenik micao, a treba podsjetiti da su Osječani bili strašno i protiv visećeg mosta, kada je postavljen, a danas je on jedan od najprepoznatljivijih elemenata grada" - poručuje arhitektica Maja Furlan Zimmermann.
Ravnatelj Zavoda za prostorno uređenje Županije Oliver Grigić smatra kako je riječ o jednom od najboljih skulptursko-arhitektonskih rješenja u Hrvatskoj.
- “I Parižani su bili zgranuti i ogorčeni na Eiffelov toranj, te su čak tražili da ga se sruši, a znamo što danas Eiffelov toranj znači za Pariz”, poručio je Grigić.
Pročelnik Odjela za hrvatske branitelje Grada Miljenko Kolobarić drži kako kao legalisti ne smijemo ni razmišljati o uklanjanju spomenika.
- “Kakav je, takav je, naš je. Tadašnja politička garnitura ga je izabrala na natječaju kao najbolje rješenje i mi ga sada ne možemo uklanjati. Osobno sam bio u žiriju za spomen-obilježje braniteljima na Jugu II i već sada znam da će biti onih kojima se ni to rješenje neće svidjeti, ali mi smo ga ocijenili najboljim. Ta vrata imaju svoju simboliku, a ono što je najsramotnije su grafiti, koji govore o kućnom odgoju pojedinaca koji šaraju po spomeniku”, kaže Kolobarić.
Autor: Nefreteta Zekić/Glas-Slavonije.hr
Foto: Domagoj Sajter/foto-arhiv 031
- "Spomenik bi i simbolikom i formom bio u redu da se nalazi na nekom drugom mjestu, na primjer na istočnom ulazu u grad, ali nikako ne odgovara poziciji na koju je postavljen. Prije nekoliko dana načuo sam razgovor dvaju muškaraca pokraj spomenika, u kojem je jedan komentirao da već godinama dolazi u Osijek, ali nikako da se završe ovi radovi te dodao kako okolni objekti dobro napreduju, ali ove konstrukcije i dalje stoje. Taj razgovor tragikomično oslikava što ljudi koji nisu iz Osijeka misle o našem spomen-obilježju. Većini uopće nije jasno što ono predstavlja, a o nekakvoj crvenoj boji, boji krvi, ne možemo ni govoriti" - uvjeren je Osječanin K. Ivanović.
I dok je 2006. čak postojala politička incijativa za premještanje spomen-obilježja, danas je i struka, ali i gradska vlast, mnogo pomirljivija prema čeličnim vratnicama, dok sami autori smatraju da su postigli željeni efekt.
- "Boja hrđe je boja krvi i takva je boja trenutačno na oplatama. Cor-Ten čelik materijal je poznat u skulpturi i vrlo je cijenjen. Treba se sjetiti da je spomen-obilježje pri postavljanju bilo sasvim drugačije. Sada smo dobili finu patinu, koja mijenja boju tijekom dana ovisno o položaju sunca. Zapravo nikada nisam ozbiljno ni shvaćala namjere da bi se spomenik micao, a treba podsjetiti da su Osječani bili strašno i protiv visećeg mosta, kada je postavljen, a danas je on jedan od najprepoznatljivijih elemenata grada" - poručuje arhitektica Maja Furlan Zimmermann.
Ravnatelj Zavoda za prostorno uređenje Županije Oliver Grigić smatra kako je riječ o jednom od najboljih skulptursko-arhitektonskih rješenja u Hrvatskoj.
- “I Parižani su bili zgranuti i ogorčeni na Eiffelov toranj, te su čak tražili da ga se sruši, a znamo što danas Eiffelov toranj znači za Pariz”, poručio je Grigić.
Pročelnik Odjela za hrvatske branitelje Grada Miljenko Kolobarić drži kako kao legalisti ne smijemo ni razmišljati o uklanjanju spomenika.
- “Kakav je, takav je, naš je. Tadašnja politička garnitura ga je izabrala na natječaju kao najbolje rješenje i mi ga sada ne možemo uklanjati. Osobno sam bio u žiriju za spomen-obilježje braniteljima na Jugu II i već sada znam da će biti onih kojima se ni to rješenje neće svidjeti, ali mi smo ga ocijenili najboljim. Ta vrata imaju svoju simboliku, a ono što je najsramotnije su grafiti, koji govore o kućnom odgoju pojedinaca koji šaraju po spomeniku”, kaže Kolobarić.
Autor: Nefreteta Zekić/Glas-Slavonije.hr
Foto: Domagoj Sajter/foto-arhiv 031
Objavio: Redakcija 031 |
Komentari (59)