Dosadni kućanski poslovi isti su kao i prije stotinu godina

Nostalgičnog, a možda pomalo i ljutitog naslova - “Ah, ti kućanski poslovi” izložba je koju je Muzej Slavonije posvetio - gospođama.

Predstavljanjem zbirke vlastitog fundusa (ovaj put triju odjela - Tehničkog, Hemeroteke i Umjetničkog obrta), ali i bogate i vrijedne baštine regije, muzealci su pobudili veliko zanimanje posjetitelja svih generacija. Uz redovne obveze na poslu te uz “ah, te kućanske poslove”, tri su kustosice muzeja - Ksenija Katalinić, Radmila Biondić i Marina Vinaj - našle snage i vremena za ovaj veliki projekt, istaknuo je ravnatelj MSO-a Mladen Radić na otvorenju (u petak, 18. prosinca). Velika zasluga ide na račun preparatora bez čijeg angažmana 300-tinjak predmeta (u četiri cjeline) ne bi imalo takav sjaj.

- Iako katkad neraspoloženi zbog kućanskih poslova, oni su nedjeljivi dio naše svakodnevice. Ovom izložbom donosimo priču o urednom, lijepom i mirisnom domu, o domišljatim napravama koje štede naše vrijeme i energiju, napomenula je voditeljica Tehničkog odjela Ksenija Katalinić. Nastojali su pokazati kako je Osijek - od kraja 19. do 60-ih godina prošlog stoljeća (razdoblje koje obuhvaća izložba) - bio razvijeno i bogato industrijsko središte, a iz toga je vremena ostalo mnoštvo predmeta, od kojih su mnogi našli svoje mjesto i u Muzeju Slavonije. Njegovali su bogati Osječani onoga vremena domaću proizvodnju, ali su rado i uvozili moderne aparate kako bi bili u trendu. Među uvoznima dominiraju njemački proizvođači (Pfaff), naglasila je kustosica Katalinić, no ima tu i francuskih šivaćih strojeva ili mlinaca za kavu koje je proizveo Peugeot (danas tvornica automobila). Svoje mjesto na izložbi dobila je i osječka tvrtka OLT, utemeljena 1912.

- Svakodnevni, dosadni kućanski poslovi isti su kao i prije stotinu godina, ali ih danas obavljamo brže i jednostavnije, zaključila je Ksenija Katalinić.

Iako je njihova kulturno-povijesna vrijednost veća nego umjetnička, bez predmeta Odjela umjetničkog obrta ova izložba ne bi bila ovako šarmantna. Najviše vremena i (uz)daha posjetiteljima je (od)uzela kuhinja iz 1920-ih, koju je za svoju obitelj izradio poznati osječki i čepinski stolar Carl (Dragutin) Halasz, a koju su muzealci i dizajner Vladimir Madunić maštovito opremili pa je samo nedostajala - domaćica.

- Ne zamjerite na pretrpanosti kuhinje jer svaki od tih predmeta priča neku svoju priču, rekla je kustosica Biondić. Zaključnu riječ imala je Marina Vinaj, koja je tiskopisnim segmentom - oglasima, reklamama, ali i novinskim isječcima - zaokružila priču jer “dobro osmišljeni i likovno dotjerani oglasi prodavali su robu”.

Neki od predmeta posjetitelje su vratili u djetinjstvo jer su u njima prepoznali kuhinju svoje bake iz koje su uvijek mirisali kolači (a kojih nije manjkalo na domjenku u MSO-u), ili mame, a možda i svoju, dok je namjenu nekih predmeta bilo teško otkriti, no gotovo svi su izazvali veliko zanimanje.

Tekst: Narcisa Bošnjak/Glas-Slavonije.hr