Nostalgičnog, a možda pomalo i ljutitog naslova -
“Ah, ti kućanski poslovi” izložba je koju je
Muzej Slavonije posvetio - gospođama.
Predstavljanjem zbirke
vlastitog fundusa (ovaj put triju odjela -
Tehničkog,
Hemeroteke i
Umjetničkog obrta), ali i bogate i vrijedne
baštine regije, muzealci su pobudili
veliko zanimanje posjetitelja svih generacija. Uz redovne obveze na poslu te uz “ah, te kućanske poslove”, tri su kustosice muzeja -
Ksenija Katalinić,
Radmila Biondić i
Marina Vinaj - našle snage i vremena za ovaj veliki projekt, istaknuo je ravnatelj MSO-a
Mladen Radić na otvorenju (u petak, 18. prosinca). Velika zasluga ide na račun preparatora bez čijeg angažmana 300-tinjak predmeta (u četiri cjeline) ne bi imalo takav sjaj.
- Iako katkad neraspoloženi zbog kućanskih poslova, oni su nedjeljivi dio naše svakodnevice. Ovom izložbom donosimo priču o urednom, lijepom i mirisnom domu, o domišljatim napravama koje štede naše vrijeme i energiju, napomenula je voditeljica Tehničkog odjela Ksenija Katalinić. Nastojali su pokazati kako je Osijek -
od kraja 19. do 60-ih godina prošlog stoljeća (razdoblje koje obuhvaća izložba) - bio razvijeno i bogato industrijsko središte, a iz toga je vremena ostalo mnoštvo predmeta, od kojih su mnogi našli svoje mjesto i u Muzeju Slavonije. Njegovali su bogati Osječani onoga vremena
domaću proizvodnju, ali su rado i uvozili
moderne aparate kako bi bili u trendu. Među uvoznima dominiraju
njemački proizvođači (
Pfaff), naglasila je kustosica Katalinić, no ima tu i
francuskih šivaćih strojeva ili mlinaca za kavu koje je proizveo
Peugeot (danas tvornica automobila). Svoje mjesto na izložbi dobila je i osječka tvrtka
OLT, utemeljena 1912.
- Svakodnevni, dosadni kućanski poslovi isti su kao i prije stotinu godina, ali ih danas obavljamo brže i jednostavnije, zaključila je Ksenija Katalinić.
Iako je njihova kulturno-povijesna vrijednost veća nego umjetnička, bez predmeta Odjela umjetničkog obrta ova izložba ne bi bila ovako šarmantna. Najviše vremena i (uz)daha posjetiteljima je (od)uzela
kuhinja iz 1920-ih, koju je za svoju obitelj izradio poznati osječki i čepinski stolar
Carl (Dragutin) Halasz, a koju su muzealci i dizajner
Vladimir Madunić maštovito opremili pa je samo nedostajala - domaćica.
- Ne zamjerite na pretrpanosti kuhinje jer svaki od tih predmeta priča neku svoju priču, rekla je kustosica Biondić. Zaključnu riječ imala je Marina Vinaj, koja je tiskopisnim segmentom -
oglasima,
reklamama, ali i
novinskim isječcima - zaokružila priču jer “dobro osmišljeni i likovno dotjerani oglasi prodavali su robu”.
Neki od predmeta posjetitelje su vratili u djetinjstvo jer su u njima prepoznali kuhinju svoje bake iz koje su uvijek mirisali kolači (a kojih nije manjkalo na domjenku u MSO-u), ili mame, a možda i svoju, dok je namjenu nekih predmeta bilo teško otkriti, no gotovo svi su izazvali veliko zanimanje.
Tekst: Narcisa Bošnjak/Glas-Slavonije.hr
Nebitno
