Inkluzija: Ljubavlju i jednakošću bore se protiv predrasuda okoline

Život u zajednici u kojoj smo svi jednaki i uzajamno se brinemo jedni za druge te za okolinu u kojoj živimo, ono je što me u životu najviše ispunjava, riječi su dvadesetdvogodišnjeg Osječanina Stjepana Gulića, već tri godine člana osječke Udruge za promicanje inkluzije, odnosno Doma za samostalno stanovanje. Stjepan, kao i ostalih 34 korisnika svakodnevno, uz potporu voditelja, različitim aktivnostima nastoji radni dan učiniti što sličnijim onome prosječnog čovjeka te poslati poruku kako svi, neovisno o individualnim različitostima u snazi i sposobnostima imaju jednaku potrebu biti voljeni i osjećati pripadnost društvenoj zajednici. Prema riječima defektologinje Jelene Soudil-Prokopec, voditeljice programa zapošljavanja uz podršku pri osječkoj Udruzi za promicanje inkluzije, jedan od važnih načina poticanja razvoja društvenih, kao i vještina neovisnog življenja, su i svakodnevne radionice u Udruzi koje nude različite obrazovne i kreativne sadržaje korisnicima - odraslim osobama s različitim stupnjevima intelektualnih teškoća. Maštovitosti, otkriva Jelena, ne manjka ni jednom korisniku, pa u radionicama sudjeluju korisnici svih dobi - od najstarijeg Vladimira Lehnera, rođenog 1954., do najmlađe korisnice, 21-godišnje Kristine Brekalo.

- Osnovni je cilj radionica razvijanje vještina i znanja korisnika, od kojih se svaki nastoji u što većoj mjeri uključiti u kreativne aktivnosti poput slikanja na staklu, izrade mozaika, tapiserija, nakita... objasnila je Eva Venus, voditeljica radionica. Na svoje je radove ponosna i 47-godišnja Jadranka Moslavac, koja najradije izrađuje keramičke psiće i oslikava boce i ravnopravno sudjeluje u svakodnevnim kućanskim zaduženjima, poput čišćenja kupaonice te pranja posuđa. Naime, svaki od članova Udruge, osim u kreativnim radionicama, ima svoj "sektor" održavanja, pa tako netko čisti stolove i prostorije, netko dvorište, dok su drugi zaduženi za pranje posuđa ili cijepanje drva, a srijedom, kada je "škola kuhanja", sami pripremaju i ručak.

- Iznimno je važno ispuniti im dan i dati mu smisao te učiniti da se osjećaju korisnim članovima društva, a to se postiže individualnim pristupom svakome od njih, zaključila je Jelena Soudil-Prokopec.

U devet osječkih stambenih zajednica Doma prema riječima Vlaste Škorak, organizacijske voditeljice, trenutačno živi 35 korisnika, a "cimere" biraju sami.

- Stanari se razlikuju i po spolu i po dobi, a uglavnom sami biraju tko će s kim živjeti, objašnjava Škorak dodajući kako kućanstvo vode gotovo potpuno samostalno, tek uz malu pomoć asistentica-kućanica. Gotovo svakodnevno idu u šetnju, vožnju biciklom, kino ili kazalište.

- Petnaest je korisnika i u radnom odnosu, u sklopu projekta zapošljavanja uz podršku, napomenula je Škorak.

Piše: Biljana Božić/Glas-Slavonije.hr
Foto: Cacan/arhiva 031