Iz šešira: Dim bez vatre

Sutra (6. svibnja) konačno započinje potpuna primjena Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda, koji donosi brojne, kvalitetne i detaljne mjere koje se odnose na oglašavanje, prodaju, označavanje i korištenje duhanskih proizvoda. No u javnosti se, razumljivo, najviše halabuke i kontroverze podiglo oko odredbe iz članka 13. Zakona, kojom se efektivno zabranjuje pušenje u svim javnim zatvorenim površinama u koje spadaju i kafići, restorani, pečenjarnice, slastičarne, te svi ostali objekti koji nude hranu i piće. Izuzetak su otvorene terase, na kojima je pušenje (još uvijek) dozvoljeno, kao i posebno ograđene i uređene prostorije ili kabine unutar ugostiteljskih objekata sa sustavom ventilacije za neškodljivo odvođenje dima izvan prostorije. Jedini je catch u tome što se u takvim prostorijama ne smije služiti piće(!), pa će sve to zajedno opet ispasti nakaradno. Vrlo lako bi se moglo događati da i pušači i nepušači u taj prostor dođu samo malo se ogrijati, pročitati novine i 'proloungati', bez namjere konzumacije, jer tamo to ionako nije dopušteno. Što se tiče terasa, ugostitelji se nadaju da će postavljanjem grijalica na njima uspjeti zadržati pušačku klijentelu i u hladnim zimskim danima.

Izvjesno je kako će oko provođenja ovog zakona u startu biti određenih problema, jer je samo dan prije njegovog stupanja na snagu malo je kome iz ugostiteljskog faha poznato tko je zapravo za što zadužen i odgovoran, te kako će se postupati u slučaju kršenja zabrane. Ako sam dobro shvatio, izgleda da samo policija i razne inspektorske službe (koje točno, nije baš najjasnije) imaju ovlasti za rješavanje problema, to jest kažnjavanje neposlušnih pušača, nakon što ih pozovu iz lokala u kojem se gost oglušio na zabranu na koju ga je osoblje upozorilo. Hoće li u tom slučaju biti kažnjen samo prekršitelj ili i pošteni djelatnik koji ga je prijavio, nije mi poznato. Bit će to zanimljivo. Da podsjetim, kazna za ilegalno pušenje u ugostiteljskom objektu je okruglih tisuću kuna za prekršitelja, petsto do tisuću za nesretnog djelatnika, te pet do petnaest tisuća kuna za gazdu, uz ekstra bonuse za višekratne prekršitelje.

Mjesecima smo već svjedoci zamorne i pomalo patetične kuknjave i žalopojki ugostitelja i njihovih cehova kako će ih (povrh sveopće turobne gospodarske krize) ovaj zakon do kraja dotući, kako će se promet prepoloviti, kako će propasti do 35% objekata, kako će milijuni konobara završiti na birou, te slična preuveličavanja. Naravno, neće biti tako, a ako, odnosno kada, određeni postotak ugostitelja i propadne, nema veze. Iznimno je vjerojatno da će u prvih nekoliko mjeseci provođenja zakona doći do određenog smanjenja ugostiteljskog prometa, ali ne u tolikoj mjeri koja bi značajnije pogodila ovu uslužnu granu i izazvala veće gubitke radnih mjesta. Pomalo mi je i smiješno (ali ne i neočekivano) to što velika većina ugostitelja ništa nije poduzela kako bi se pripremila za ovaj veliki potres u poslovanju, već su se do zadnjeg trenutka nadali kakvoj dodatnoj odgodi primjene zakona, do koje ipak nije došlo. Tek ih je nekolicina (barem tako izvješćuju mediji) uložila u osposobljavanje prostorija namijenjenih isključivo pušačima. Oni koji žele preživjeti i uspjeti na tržištu moraju se prilagoditi tržišnim uvjetima, uložiti više napora i novca u poslovanje (prvenstveno za one ventilacijske ciklon pušačke kabine), te općenito poraditi na pružanju veće kvalitete usluga svim klijentima (bez obzira pušili oni ili ne). Oni koje se ne mogu, ne znaju ili ne žele promijeniti i prilagoditi, propast će i imati priliku okušati se u nečem trećem. Nije sramota propasti, sramota je ne pokušati ponovno. It's nothing personal.

Bez obzira na sve loše strane, manjkavosti i nedorečenosti ovog zakona i njegovog provođenja, bez obzira na licemjerje države koja s jedne strane pušenje zabranjuje, s druge daje poticaje za proizvodnju duhana, te s treće na prodaji istog tog duhana zarađuje značajna sredstva, ipak ga čvrsto podupirem. Podupirem ga stoga jer sam (na temelju statističkih podataka iz drugih usporedivih država koje su uvele slične zabrane) uvjeren da će pridonijeti smanjenju broja pušača, da će u velikoj mjeri ukloniti rizike po zdravlje nepušača, smanjiti gubitke i troškove koji nastaju zbog liječenja duhanskim dimom uzrokovanih i potpomognutih bolesti, te da ćemo, u konačnici, (a to mi se trenutno nekako čini i najbitnijim) manje smrdjeti na taj prokleti duhanski dim po izlasku s koncerta, iz restorana ili kafića.

Na kraju, zanima me samo jedno - što će biti sa svim tim silnim beskorisnim pepeljarama?

Kolumnist: Oto Wilhelm [blog]