Boju pročelja biraju domaćice, a stručnjake nitko ništa ne pita
10.12.2007. 0:46
Obnova fasada zgrada kojima upravlja Zavod za stanovanje Osijek dočekana je s velikim odobravanjem, kako suvlasnika zgrada, tako i većine ostalih Osječana jer grad, zahvaljujući jedinstvenim kreditnim uvjetima (kamatu sufinanciraju Osječko-baranjska županija i Grad Osijek), izgleda sve ljepše. No, dok suvlasnici uživaju u novouređenim zgradama, njihova nova pročelja u žarkim bojama, pojedincima su poremetila svakodnevicu.
Bar ako je suditi prema pismu koje je Osječanka Nina V. uputila direktoru Zavoda Mati Radeljiću u kojem spominje uređeni neboder na Šetalištu kardinala Franje Šepera. Pojašnjava kako šetalištem svakodnevno prolazi od kuće do radnog mjesta pa joj se izbor nove narančaste boje ne čini primjerenim za tu zgradu. Projekt je, smatra ona, za svaku pohvalu pa je ne čudi što se toliki broj građana odlučuje za njega budući da su fasade doista u katastrofalnom stanju.
- U cijeloj toj odličnoj priči smatram da postoji jedan veliki propust - izbor boja za fasade. Stanari neke veće zgrade, primjerice, osmerokatnice sa šest stanova po etaži, pa u svakom stanu u prosjeku dva-tri stanara... Mnogo je to ljudi koji se trebaju dogovoriti oko izbora boje koju oni u konačnici i plaćaju. Pretpostavljam da su oni ti koji biraju boje i uzorke, no, smatram da bi se ipak trebali posavjetovati sa stručnijim kadrom od skupine stanara ili njihovog predstavnika u odabiru boja kako radi pristojnog izgleda fasade, tako i radi nekog poštovanja arhitekture, okoline i dr. Nije arhitekt bez razloga neku fasadu podijelio vodoravnim linijama da bi one sada postale uspravne pa još i u “ludim” bojama, u stilu “nek' bude veselo...”, kaže Nina V..
Dodaje kako je to izuzetno veliki problem na koji se mora reagirati prije nego sve uzme prevelikog maha, odnosno da se “zaustavi katastrofa”, kao, za primjer navodi, u slučaju narančastog nebodera uz samu Dravu koji će se “takav narančast pojavljivati kao motiv na osječkim razglednicama, TV prilozima snimljenim sa šetališta uz Dravu...”.
Izbor boje pročelja je stvar suvlasnika, kazao nam je direktor Radeljić, osim u slučaju kada je riječ o objektu koji je pod zaštitom. Zavod se ne može postavljati kao netko tko će suvlasnicima zgrada nametati kojom će bojom bojiti zgradu.
- Jedino u slučaju kada se zgrada nalazi u zaštićenoj zoni i pod zaštitom, konzervatori određuju koje se boje smiju koristiti. Tako je, primjerice, u Vukovarskoj ulici - tamo su boje izabrali konzervatori striktno određujući koje nijanse se smiju koristiti. No, za sve ostale zgrade koje nisu pod zaštitom suvlasnici nekretnine jedini su mjerodavni. Ne dolazi u obzir da im mi namećemo izbor boje, pojašnjava Radeljić. Osvrćući se na primjer nebodera uz pješački most, kratko ponavlja poznatu krilaticu: “O ukusima ne može raspravljati!”.
Kako smo doznali od pojedinih izvođača fasaderskih radova, u izboru boje stanari dođu s vlastitim željama, a ponekad prihvate savjet njihovih stručnjaka. Kako oko izbora nijanse boje, tako i njezine kvalitete što je, ističu stručnjaci, iznimno važno kada se rade tako veliki poslovi. Tako je u većini slučajeva krajnja kombinacija nijanse određeni kompromis želja stanara i onoga što se može primijeniti u konkretnom slučaju. S druge strane, priznaju naši sugovornici, bude i situacija kada domaćice zamisle, “skuhaju” neku boju, a s prijedlogom se svi suvlasnici slože. Tada je struka nemoćna.
Autor: Darko Pejić/Glas-Slavonije.hr
Foto: Arhiva031, studeni 2007.
Bar ako je suditi prema pismu koje je Osječanka Nina V. uputila direktoru Zavoda Mati Radeljiću u kojem spominje uređeni neboder na Šetalištu kardinala Franje Šepera. Pojašnjava kako šetalištem svakodnevno prolazi od kuće do radnog mjesta pa joj se izbor nove narančaste boje ne čini primjerenim za tu zgradu. Projekt je, smatra ona, za svaku pohvalu pa je ne čudi što se toliki broj građana odlučuje za njega budući da su fasade doista u katastrofalnom stanju.
- U cijeloj toj odličnoj priči smatram da postoji jedan veliki propust - izbor boja za fasade. Stanari neke veće zgrade, primjerice, osmerokatnice sa šest stanova po etaži, pa u svakom stanu u prosjeku dva-tri stanara... Mnogo je to ljudi koji se trebaju dogovoriti oko izbora boje koju oni u konačnici i plaćaju. Pretpostavljam da su oni ti koji biraju boje i uzorke, no, smatram da bi se ipak trebali posavjetovati sa stručnijim kadrom od skupine stanara ili njihovog predstavnika u odabiru boja kako radi pristojnog izgleda fasade, tako i radi nekog poštovanja arhitekture, okoline i dr. Nije arhitekt bez razloga neku fasadu podijelio vodoravnim linijama da bi one sada postale uspravne pa još i u “ludim” bojama, u stilu “nek' bude veselo...”, kaže Nina V..
Dodaje kako je to izuzetno veliki problem na koji se mora reagirati prije nego sve uzme prevelikog maha, odnosno da se “zaustavi katastrofa”, kao, za primjer navodi, u slučaju narančastog nebodera uz samu Dravu koji će se “takav narančast pojavljivati kao motiv na osječkim razglednicama, TV prilozima snimljenim sa šetališta uz Dravu...”.
Izbor boje pročelja je stvar suvlasnika, kazao nam je direktor Radeljić, osim u slučaju kada je riječ o objektu koji je pod zaštitom. Zavod se ne može postavljati kao netko tko će suvlasnicima zgrada nametati kojom će bojom bojiti zgradu.
- Jedino u slučaju kada se zgrada nalazi u zaštićenoj zoni i pod zaštitom, konzervatori određuju koje se boje smiju koristiti. Tako je, primjerice, u Vukovarskoj ulici - tamo su boje izabrali konzervatori striktno određujući koje nijanse se smiju koristiti. No, za sve ostale zgrade koje nisu pod zaštitom suvlasnici nekretnine jedini su mjerodavni. Ne dolazi u obzir da im mi namećemo izbor boje, pojašnjava Radeljić. Osvrćući se na primjer nebodera uz pješački most, kratko ponavlja poznatu krilaticu: “O ukusima ne može raspravljati!”.
Kako smo doznali od pojedinih izvođača fasaderskih radova, u izboru boje stanari dođu s vlastitim željama, a ponekad prihvate savjet njihovih stručnjaka. Kako oko izbora nijanse boje, tako i njezine kvalitete što je, ističu stručnjaci, iznimno važno kada se rade tako veliki poslovi. Tako je u većini slučajeva krajnja kombinacija nijanse određeni kompromis želja stanara i onoga što se može primijeniti u konkretnom slučaju. S druge strane, priznaju naši sugovornici, bude i situacija kada domaćice zamisle, “skuhaju” neku boju, a s prijedlogom se svi suvlasnici slože. Tada je struka nemoćna.
Autor: Darko Pejić/Glas-Slavonije.hr
Foto: Arhiva031, studeni 2007.
Objavio: Leon |
Komentari (38)
kad sam se prijateljima zalio kako mi je odvratna ta zgrada i kako bi mi prihvatljive boje bile bijela ili bilo koja nijansa zelene, svi su me popljuvali.
meni je taj neboder kao saka na oko ... i trebalo bi ga srusiti!