Muzej likovnih umjetnosti Osijek: Radionica "Između linije i zakrivljenosti"

U Muzeju likovnih umjetnosti održat će se radionica zatvorenog tipa subotu, 2. i nedjelju, 3. travnja 2022. uz već unaprijed najavljene sudionike, studente Građevinskog i arhitektonskog fakulteta u Osijeku, preddiplomskog sveučilišnog studija Arhitekture i urbanizma i studente Akademije za umjetnost i kulturu Osijek, kolegiji Kiparstva. Radionicu će održati Nina Martinuš koja je ujedno i jedna od izlagačica na trenutnoj aktualnoj izložbi DAB’21. Rezultati radionice bit će prezentirani javnosti u sklopu održavanja Finnisagea izložbe koji će se održati 7. travnja 2022. godine .

Program:
Subota, 2. travnja 2022.
11:00 sati - Uvod o zemlji i zemljanim žbukama kroz pojmove suprotnosti (predavanje)
11:30 sati - Zadatak za studente: Što je za tebe granica? (razgovor sa studentima i qroqie)
12:00 sati - Analiza testova zemlje i miješanje smjese za žbuku

Nedjelja, 3. travnja 2022.
10:00 sati - Oblikovanje granica: nanošenje žbuka i modeliranje vlastite granice

Radionica: Između linije i zakrivljenosti
U sklopu izložbe DAB’21 u Koprivnici Nina Martinuš izvela je zid od nabijene zemlje na obali rijeke Drave. Isprana zemlja, raspadnuti zid, on nije nestao, već se transformirao pod utjecajem vode, a suština materijala je ostala nepromijenjena. Zid kao granica - bazični element emanacije terito-rijalnosti. Oblikovni element arhitekture, zid izdvojen iz konteksta kao skulptura, artefakt, arhetip antropogenog svijeta koji je čovjek stvorio, svega što je čovjek izgradio kako bi materijalizirao ideju o nadmoći nad prirodom, nad vodom, nad vječnim promjenama koje su nezaustavljive.

Zemljana arhitektura čini 2/3 izgrađenog svijeta, ona je ekološka, održiva, zdrava za ljudski organizam, u potpunosti se može reciklirati. Dio je naše tradicije, no unatoč navedenim činjenicama današnji čovjek u potpunosti zanemaruje navedene činjenice jer je u potpunosti opsesivno opčinjen idejom vječnosti materije. Pomoću uvjetno rečeno, trajnih materijala pokušava ovladati prostorom.

Radionica tematizira čovjekovu potrebu za dominacijom nad prirodom. Čovjekovo antropogeno djelovanje koncentrirano je na racionalne linijske prostore, dok je priroda nepredvidljiva i stvara organičke strukture. Odnos između čovjeka i prirode definiran je nevidljivom granicom, između linije i zakrivljenosti.

Na radionici koristimo prirodne sirovine: zemlju, vodu, piljevinu, prirodne pigmente te radimo različite mješavine zemlje/žbuke kako bi propitali vlastiti odnos prema granici koja se nalazi između ravnog i zakrivljenog.

O autorici radionice:
Nina Martinuš rođena je u Osijeku 1985. godine. Sa 10 godina počinje se baviti analognom fotografijom u sklopu Foto kluba Osijek. Sudjeluje na fotoradionicama Hrvatskog fotosaveza: “Tabula Rasa”, Bjelovar 1998. i Ljetna fotoradionica za mlade “Ambijent - kulturna baština”, Pula 2000. godine. Završila je petogodišnji studij Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu 2014. godine. Tijekom prve godine studija pohađa kolegij fotografa Ivice Kiša na Odjelu Multimedija (za animirani film i nove medije) Akademije likovne umjetnosti u Zagrebu. U studentskom kratkom eksperimentalnom filmu ”Obiteljske kuće Johna Lautnera na filmu” propitkuje odnose arhitekture i filma. Pohađala je Restart Školu dokumentarnog filma 2012. u Zagrebu te proizvodi kratki dokumentarni film “Skretničari” koji se bavi ljudskim odnosima i načinom na koji prostor utječe na ponašanje. Slijedi nekoliko kratkih filmova od kojih je najzanimljiviji “Jokobanja” o divljem geotermalnom izvoru koji se bavi dominacijom prirode nad čovjekom s jedne strane i čovjekovom potrebom za posjedovanjem s druge strane.

Tijekom studija bavila se proučavanjem rijeka, vode, porječja Dunava, dunavskog slijeva u kontekstu kulturnog krajolika i odnosa antropogenog i prirodnog te načina na koji se čovjek odnosi prema izvoru života na ovim krajevima, rijeci Dunavu te je iz toga proizašao rad “Meandriranje rijeke” i “Turističko naselje na vodi”. U tom periodu razvija zanimanje za land art i okolišnu umjetnost. Sudjeluje kao pomoćnica na nekoliko land art festivala u Hrvatskoj, Slovačkoj i Turskoj. U narednim godinama se posvećuje svojoj arhitektonskoj karijeri sa naglaskom na gradnju od prirodnih materijala. U posljednjem periodu bavi se zemljanom arhitekturom te sudjeluje na brojnim simpozijima, radionicama i seminarima. Dio je neformalne međunarodne grupe EBE - Earth building Europe. Osnivačica je i članica neprofitne organizacije koja se bavi zemljom IZA - Institut za zem-ljanu arhitekturu.