Medium MDH: Jinx [nagradna igra je završena]

Jinxi su svoju karijeru započeli pod imenom High Jinx, koncertom u zagrebačkom Saloonu u proljeće 1994. godine. Osnovne poluge benda od samog su početka bili gitarist, autor i povremeni pjevač Gordan Muratović, umjetničkim imenom Coco Mosquito i pjevačica Jadranka Bastajić-Yaya. Do gubljenja prefiksa High u imenu tijekom 1995., Jinxi su stekli zavidnu reputaciju energičnim nastupima u kojima su kombinirali autorski materijal na engleskom i obrade funk i pop klasika.

Tijekom 1995. objavljuju prvo izdanje, kazetu Sextaszy, otisnutu u 500 primjeraka u vlastitoj nakladi. Na albumu se našlo 10 autorskih pjesama Coca Mosquita, snimljenih u kućnom studiju Funhouse, što je kasnije postao običaj za bend. Uprkos potpunom ignoriranju od strane domaćih medija, Jinxi uspijevaju odsvirati zavidan broj koncerata, a u ljeto 1996. s uspjehom nastupaju i na dva velika open-air festivala u Njemačkoj.

Stalna postava benda konačno se formirala tijekom 1997. (Berko Muratović-bubnjevi, Samir Kadribašić-bas, Marijan Gudelj-klavijature, Coco-gitara i Yaya-vokal), kada Jinxi, još uvijek bez diskografskog ugovora, kreću u avanturu snimanja novog materijala. U Funhouseu su snimili 9 pjesama, ovog puta na hrvatskom jeziku, produkciju je zaokružio Denyken i Second Hand se konačno pojavio na tržištu u prosincu 1997. pod okriljem Aquarius Recordsa. Kad se u eteru zavrtio prvi singl Smijem se, svima je bilo jasno da Hrvatska ima nove pop prvake.

Do sredine 1998. Jinxi su bili općepoznato ime i koncertna atrakcija u cijeloj zemlji. Osnovnu postavu benda pojačali su puhači (Jakša na saksofonu i Rudi na trubi), hitovi su se nizali jedan za drugim, a krajem godine stiglo je i neočekivano međunarodno priznanje - nagrada francuskog državnog radija namijenjena najboljem mladom bendu u Europi. Prije Jinxa, isto su priznanje dobili i The Cardigans, a dodjela nagrade u Bukureštu zaokružila je iznimno uspješnu 1998. Crni mačak za nadu godine dospio je u prave ruke.

U 1999. Rudija je u postavi benda zamijenio Igor Pavlica, a singl Koliko suza najavio je album Pompei-ljetna ploča katastrofe, objavljen u svibnju. Zreliji i kompletniji od prethodnika, album je polučio veliki komercijalni uspjeh i Jinxe poslao na još jednu dugu, trijumfalnu turneju, zaključenu tek krajem 2000. godine. U prvoj godini novog milenija objavljeno je CD reizdanje albuma Sextaszy, a braća Muratović uspješno su producirali povratničku ploču Psihomodo Popa Debakl.

Početkom 2001., bend se, ojačan novim članom, perkusionistom Borisom Popovom, povlači u Dubrovnik gdje priprema materijal za četvrti album. Singl Tamo gdje je sve po mom otkriva brazilske utjecaje na pop rukopis Coca Mosquita, a cijela Avantura počinje, objavljena u lipnju 2001., biva ocijenjena najboljim albumom Jinxa u karijeri. Bend se uspješno probija na susjedna tržišta, u rujnu 2001. održava trijumfalni koncert na Križankama u Ljubljani. Nažalost, pjevačica Yaya sve teže podnosi obaveze u sastavu i polako se udaljuje od ostalih članova. Prkoseći sve jačim glasinama o raspadu, Jinxi neumorno nastupaju sve do veljače 2002., kada se posljednji put pojavljuju zajedno na svečanom dočeku Kostelića na glavnom zagrebačkom trgu. Nekoliko tjedana poslije toga, raspad benda postaje služben - Yaya se odlučila posvetiti slikarskoj karijeri, tako da preostali članovi benda sami primaju Porina za hit godine za Tamo gdje je sve po mom.

Na samom kraju 2002. kompilacija Retro, s bonus DVD-om, stavlja točku na fascinantnu karijeru i niz velikih pop hitova kakvih je u povijesti domaće scene bilo vrlo malo. Do povratka Jinxa na scenu dolazi nakon šest godina pauze i potpisivanja ugovora s Dallas Recordsom te izdavanjem novog albuma Na zapadu koji ih je opet vratio na sam vrh. Singlovi Šmiramo, Na čemu si ti i Na zapadu zabilježili su ogroman broj emitiranja u čitavoj regiji čemu je pomogla i suradnja sa MTV-jem. Jinx su ponovo bili koncertno aktivni odsviravši veliku dvoransku turneju, ali i mnoštvo manjih koncerata.

Krajem 2007. objavljen je prvi koncertni album grupe Jinx Live nakon čega su uzeli uzeli pauzu koja je trajala do objave singla Da smo se voljeli manje. Spomenuta pjesma najavila je novi studijski album, kolekciju pjesama inspiriranih vremenom Velike depresije, nazvan Diksilend. Osim promjena u bendu (na bas je došao Kruno Cvanciger, a brass sekciju pojačao je Ivan Kovačić Kova) sve ostalo je bilo po starom. Jinx su ušli među top 10 najemitiranijih grupa na domaćim radio postajama, što je pratilo mnoštvo solo koncerata i festivalskih nastupa među kojima se ističu oni na Exitu i Lentu. Diksilend je, bez prisutnosti benda, osvojio i dva Porina i to za Pop album te za Najbolju izvedbu grupe s vokalom. Nakon Da smo se voljeli manje, s albuma su skinuti singlovi Na zub su me uzeli, mama i Čuvaj me, ne daj me, a krajem ožujka 2012. i posljednji Klinci su u redu.

Jinx:
Jadranka Ivaniš - Yaya
Gordan Muratović - Coki
Berko Muratović
Marijan Gudelj
Kruno Cvanciger
Igor Pavlica
Miron Hauser
Ivan Kovačić