Popocatépetl: samostalna izložba akademske grafičarke Jelene Kovačević

Izložba predstavlja novi ciklus grafičkog materijala u tehnici računalnog tiska na papiru i računalnog tiska čvrstoj podlozi. Osamnaest dijela čine jednu cjelinu i raspoređeni su u prostor na poseban način sukladno naravi samog djela. Otvaranje izložbe biti će u četvrtak, 30. kolovoza 2012. u 19 h, u Galeriji likovnih umjetnosti, Osijek.

Jelena Kovačević rođena je 1982. u Osijeku. Godine 2005. diplomirala je grafiku u klasi prof. Ante Kuduza, na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Godine 2009. magistrirala je grafiku u klasi prof. Lojze Logara na Akademiji za likovno umetnost in oblikovanje u Ljubljani. Trenutno pohađa doktorski studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Zaposlena je u zvanju docentice na Učiteljskom fakultetu u Osijeku.

Osječka umjetnička scena, prije svega u dijelu vizualnih umjetnosti po mnogo čemu je najvitalniji izraz njezina postojanja. Ona je to izvana, ali i iznutra, drugim riječima, kao takvu je prepoznaju i cijene u svim sredinama hrvatske kulture, pa i njezinu središtu, ali još i više, ona je to i u vlastitoj sredini, svom gradskom kulturnom urbanitetu, koji zapravo upravo u toj činjenici vidi i prepoznaje vlastiti identitet. To nije nevažno jer Osijek kao regionalna metropola ima i te kako dinamične oblike svoje javne kulturne, ali i one druge, nevidljive supkulturne vitalnosti. Akademska grafičarka Jelena Kovačević vrlo je karakterističan i nadasve vrijedan umjetnički lik ili, preciznije, umjetnička osobnost koja, dakako, ima važnog udjela u tim općim i zajedničkim svojstvima cjeline o kojoj je riječ. U tome ona ima udjela prije svega s obzirom na svoje umjetničko obrazovanje i umjetnički iznimno nadarenu inteligenciju i volju, što čini jedno i posebno, ali opet i ono zajedničko svojstvo cjelokupnosti umjetničkog okruženja u kojem živi i radi.

To je čini nedjeljivom sastavnicom tog umjetničkog zajedništva, pa i po tome što je njezina umjetnička praksa u mnogome dijeli i odvaja od tog zajedništva jer, ponoviti je, cjelina je jaka i vrijedna onoliko koliko je svaka od sastavnica različita u svojoj posebnosti i samosvojnosti vlastite umjetničke poetike.

Izbornik 28. Grafičkog biennala u Ljubljani 2009., dakle izložbe koju se s pravom smatra najkompetentnijim mjestom koje motri i promišlja stanje stvari na svjetskom prostoru u grafičkim medijima, Božidar Zrinski, uvrstio je Jelenu Kovačević u svoj izbor hrvatskih autora, koji je kao posebna selekcija predstavljen i u Osijeku. Zrinski je pojasnio kako u osječkom prostoru grafičke scene kao umjetničkom prostoru kome je to umjetnička praksa živi "raznolikost umjetničkih pristupa u projektima (koji) izražavaju široko razumijevanje grafičkog medija" a Jelena Kovačević je umjetnica koja je "očuvala (svoju) izrazitu intimnost i hermetičku simboliku djela".

Već istaknuti "čuvani intimizam i hermetički simbolizam djela" Jelena Kovačević, kako će i sama reći, skriva u figuri i figuraciji kao svom ključnom motivskom, tematskom, sadržajnom i značenjskom izboru kome se priklonila od svojih izvornih početaka. Prije svega, ili svakako, njezine su slike u prostor svoga zagonetnoga, slojevitoga i vrlo zahtjevnoga za razumijevanje sadržaja doista udomile mnoge tajnovite znakove i simbole koji krajnje diskretno, ali vidljivo evociraju arsenal svojevrsne mistike gotičkog, noir i edgaralanpoovskog horora, iskustva svakako stečenog iz filma, stripa ili ilustracija, čime je to očito prije i iznad svega svijet mnogih brižljivo pritajenih iskustava i emocija vlastitog intimizma. Ona posve sigurno nije zatajila formulu svake vrijedne umjetničke prakse da u djelo unosi onoliko života koliko je to važno za djelo jednako kao što iz djela uzima onoliko koliko je to važno za život, no isto tako posve svjesno nije to postavila kao neko načelo, već se duhovito poigrala našom neutaživom žudnjom da zavirujemo u intimizam drugog, i nikako ne svoj. Umjetnici, dakako, imaju svijest i, naravno, hrabrost da tako stvaraju svoj svijet čineći ga stvarnim i javnim. To je iskaz kako krajnje iracionalne i bogate imaginarne, umjetničke, intelektualne i emocionalne ozbiljnosti tako i silne hrabrosti da umjetničkim jezikom svoga djela komunicira tu volju i svijest u sebi i s nama. Uokvirenost privida olake lakoće bezazlenosti sadržaja slike ovoga slikarstva bitno je svojstvo njegove vrijednosti jer se, otkrivajući, zapravo čuva svoj intimizam, što je izraz velike umjetničke, ali i ljudske hrabrosti, a što kao čin volje treba i te kako poštovati.

Vlastimir Kusik, iz predgovora kataloga pod nazivom Popocatépetl ili "vražje" tajne uokvirene prividom bezazlenosti.