Pognute misli u zadnje vrijeme užurbano prolijeću tvojim obrazima i tek pokojim uzdahom hrasta ili zagrljajem lipe zastaneš s nama. Zajedno s tobom šutimo na tvojim ulicama, a ti, moj lega, s nevjericom promatraš kako se mrzovoljni sastajemo i rastajemo na asfaltu ili pločnicima. U tim se obostranim pogledima dodirujemo i obraćamo jedni drugima šutnjom. Sigurno si ovih dana primijet ... nastavak >>

Pomalo još tinja noć, ali iako se ugasila, uspijeva ponekim korakom proviriti u tvoje skrivene dijelove. Kao obično po staroj navici na ulice se spušta jutro. Sigurnih koraka penje se na krovove, izlazi na trgove i uvlači kroz prozore. Sva ta neodoljiva i čarobna umjetnost odvija se u tebi i teži da nadživi tromu uspavanost koja se kao svakodnevni motiv provlači kroz naša buđenja. Nakon kratkotrajn ... nastavak >>

Bor je na Dalekom istoku simbol besmrtnosti, između ostalog zbog trajnosti njegovog lišća i nepokvarljivosti njegove smole. Jedući borove iglice, sjemenke i smolu, po taositičkom vjerovanju, njihovo tijelo postaje lako i mogu poletjeti. Dakle, simbol besmrtnosti omogućava im da se vinu u nebeske visine. Prema jednoj igri riječi u japanskoj književnosti, bor evocira očekivanje. Dva bora ... nastavak >>

Danas knjige tako teško dišu da vrijeme u kojem se svako slovo mora izboriti za vlastiti sitni korak više nije dobro vrijeme, niti je isto ono u kojem su do sada navikle sanjati. Trude se zadovoljiti što više našu radoznalost, ali nas ne zadovoljava zauzimanje čudesne bjeline papira, već napor ulažemo u stalno nadmetanje s neograničenom mjerom znatiželje i prilagođavamo se kako bi lakše ... nastavak >>

Čovjek u svojoj povijesnoj skromnosti tek neku tisuću godina uspravno hoda. Trebalo je imati hrabrosti pogledati u nebo i usprotiviti mu se. Put kojim se zaputio činio se nestvarnim i nesigurnim, ali su ga uvjeravali izazovi davnog svitanja kako iza horizonta nikada više neće sresti mrak. Čovjek se odvažio i nadvladao dotadašnju osamljenost. Međutim, njegova narav koju je slijedio nije ... nastavak >>

Ispunjeni smo životnom snagom i zato trebamo juriti kroz kišu kao vjetar, a ne bespomoćno tumarati ljepljivim mrakom što plazi po kori drveća. Trebamo se oduprijeti "tišini boli" čiji smo taoci, jer na taj način uspostavljamo ravnotežu i ne pomažemo onima kojima jauk sivila predstavlja jedinu zabavu. Moramo se kloniti bespomoćnog i tromog promatranja svega onoga što oko nas kruži i okrenuti se jedni ... nastavak >>

Ponekad se noći poput sedefa razlijevaju po meni. Katkada mi se učini kako srebrn šećem po tebi, ali ubrzo shvatim da je to u stvari samo dobro znana znatiželja nebeskog šetača koji povremeno dovikuje kroz oblake. Ti i on često promatrate dok razgrćem dnevne misli. Želite me uloviti kako biste zajedno sa mnom podijelili bit svega onoga što sam prethodnog dana prehodao. U nadi da će jedan od nas popust ... nastavak >>

Obilazim neprekidno između duše i sna, sva ona mjesta dokle se protežeš, a tvoja me glazba vjerno prati. Kad god uz njezinu pomoć sa mnom razgovaraš, moj zamućeni pogled kao magloviti okus postaje plemeniti osjećaj. I dok krhke motive tvojih zvukova s lakoćom upijam, polako shvaćam kako si se po svemu sudeći, zajedno sa srcem uvukao u mene, jer kroz cijeli život pratiš pažljivo sve moje potrebe. S ko ... nastavak >>

Postoji duboka izdržljivost u nama, nadasve potrebna ćud, s kojom gradimo ili razaramo. S njenom energijom svugdje se pojavljujemo kao najjači i sve što ne poštuje našu izdržljivu ćud, jednostavno uklanjamo s puta. To je možda razlog što nam se pokatkad iz čiste radoznalosti obrati nekakva sila željna dokazivanja svoje snage. Ta odmjeravanja postoje od pamtivijeka i koliko god navikli na njih, moramo ... nastavak >>

Živa smo kap svjetlosti na dlanu svemira, moj grade. Još uvijek samo stidljiva kap, ali polako i sigurno postajemo vidljiva rosa u praskozorju zemlje. Nazire se tok u kojem smo već poprimili obris. U nama samima je voda, topla krv koja nas čisti i obnavlja, a istovremeno je i naša strast. Ispunjeni smo njenim nebeskim blagoslovom. Njena stanja u mnogočemu utječu na naša raspoloženja. Dok ... nastavak >>

Uvečer, kad sam najvjerniji sebi, najčešće hodam u tišini svojih misli, jer je to posebno važno u vremenu u kojem, sa svih strana vrebaju razne galamdžije, od obične buke automobila do unutarnjih strahova. Sve nemilosrdnije i bezobraznije napadaju. Obična buka!? Primjećuješ kako sam prihvatio nešto što mi je prije bilo nezamislivo i koliko god se trudim uvjeriti samog sebe, još uvijek mi ... nastavak >>

Kada iza zatvorenih očiju zavlada pustoš, dogodi se da ne prepoznamo obrise karaktera s kojim smo se donedavno služili. Učine nam se nerazumljivim neobične konture. Mi u stvari sjedimo u transu, ludujemo njihovim nerazjašnjenim putovima i bezuspješno opravdavamo tisuće razloga zbog kojih uljepšavamo svaki kut svog postojanja. Ili smo opsjednuti potrebom nedokučivih načina smirenja ili za uzvrat, ... nastavak >>

Eto, zima samo što se nije ugasila. Uskoro će kao životna svijest proljeće početi teći. U naletima nebeskih milovanja već razgovara s nama i kroz glas vjetra donosi valovito izvijanje trave. Nudi našoj mašti zeleni gaj satkan u nepoznatom svijetu. Nepojmljivo sićušan i sam sebi dovoljan, taj nam svijet ne otima zemlju, niti je gazi. Ništa ne očekuje od nas, ali osjeća zemlju kako diše. Između njega ... nastavak >>

Na oslikanim platnima beskrajne mašte, bezvremenska glazba boja, plesom svjetla i sjena, pokazuje san našeg prostora i vremena. Najsigurniji smo kad se krećemo istančanim potezima svojih misli. Stižemo u svaki kut osjećaja i slikama ugađamo naše želje. Slike oduvijek postoje u nama. Oživljavamo ih na poseban način i s njima istovremeno postajemo najmanje dvostruko prisutni u tebi. Na mjestu kojem jes ... nastavak >>

Svaki dan kad otvorim prozor, prozor svoje duše, moj lega, s tisućama pitanja poletim prema tebi. Značenje misli u kojima sam znatiželjan, pred tobom poprima vjerodostojne obrise smisla. Želim okusiti tvoju zasluženu veličinu, pa neprestano pružam ruke i tražim uzroke. Uvijek nesebično nudiš odgovore i strpljivo ih slažeš u moje srce, baš kako meni odgovara, ali ipak, kad god dođem na obalu Drave, ... nastavak >>