Redoslijed odgađanja
07.01.2007. 12:24
Kada po nekom ustaljenom pravilu jutro širom otvori tvoje ulice, sjene se ponovno počnu odmatati na uobičajenim mjestima, ali umjesto siječanjskog bjelila natope ih lokve i baruštine. Ne očekujući kišno vrijeme odmah ustuknu i povuku se u svoja sigurna skloništa. Naime, iskustvo im govori kako bi za ovo doba godine bila prikladnija suha i hladna zima, a ne vlažna i topla jesen. To već d ... nastavak >>
Objavio: Zal Kopp |
Komentari (0)




Kada Svemir zaluta u naše oči svaka zjenica postane velika zagonetka za njega. Kad upre svoju znatiželju u okrugli sjaj lepeza, pa se zaputi u dubine za koje u početku pomisli da su samo beznačajna priviđenja, itekako ga iznenadi susret s potpuno drugačijim zvijezdama. Od vremena u kojem je stigao zavisi hoće li istog trenutka shvatiti veličinu njihovog svjetlucanja. Ako nastavi dal ...
Večeras smo s nebom, moj lega, purpurni u sjaju noći. Zajedno smo u tom nebeskom beskraju sa svojim riječima, sa svojim bojama, sa svojim zvukovima i sa svojim mirisima. Zvijezde šute i tiho primaju sva naša gledanja. Već duže vrijeme tako u odrazu tišine prolazimo kraj njih. Ponekad svjesno, a ponekad nesvjesno, one nadahnjuju našu hrabrost, jer od svih života naš im je najbliži. S nj ...
Krleža je davne 1932. godine zapisao da lastavičji cvrkut predstavlja opasnost za mušice, isto kao što tigrov glas predstavlja opasnost za čovjeka. Nisam dopustio da me zavede takav tekst, jer kad bih, vođen njegovim opisom, dublje analizirao pojavu lastavice, vjerojatno bih došao do točke u kojoj ljepota više ne bi imala smisla. Lastavica je oduvijek za mene vjesnica proljeća i to mi je ...
Ljubav prema tebi ima vrlo čudnu moć. Upoznati takvu ljubav, pa s tim znanjem iskreno i odlučno priznati osjećaje, pomaže da na pravi način spoznam sebe. Ponekad zna odlučno zaslijepiti, ali svejedno, svakome tko još nije osjetio njeno blagotvorno djelovanje, preporučujem njenu magičnu neponovljivost. Pogotovo što srce i duša u njoj pronalaze najbolji razlog za svoje otkucaje i disanje. Ja ...
Rame uz rame, po nebeskom polju, između zemlje i zvijezda tisuće vjetrova pletu oko tvoga struka bezbrojne niti uzdaha. Taj prkosni vihor umiva sadašnjost tvoga lica, a obrisi sazviježđa kao kapi bezbrižno se igraju na plavičastim valovima Drave. Pričaju mi šumovi da u zagrljaju hrastovih krošnji sniva tvoj pogled. Da tu nastaju snažni dodiri koji povezuju naše ćudi s magičnim izvorima ...
Ispod kemije sjajnog laka parketa škripe hrastove šume, a u dobroti ruku što pružaju kolače žitna se polja rastapaju. Iz tek postavljenog asfalta još izbija smeđa topla zemlja. I tako nas svakodnevno redom dodiruju nijanse s kojima se miješaju boje našeg razmišljanja. Po njima lutaju naša čula kao po kakvim nestvarnim maglama i upućuju na tragove, kako bismo mogli razlistati svaki slo ...
U tišini trenutka pred raširenim rukama tvoga vremena, rastapaju se u valovima Drave šutnja i mjesečina. Negdje u plavetnom svemiru uvelo lišće opada i tvoje mirise odnose njegove šuštave boje u dubine azurnih zvijezda. Cijeli svoj život učim hodati po tim obasjanim stazama na kojima plešu nebeski dragulji i vode me rubom ugraviranih putova. Prisluškujem tvoj razgovor s lišćem i taj va ...
Nekada smo se, moj lega, slobodnije mogli prelijevati čudesnim bojama stvarnosti, a i ona po nama. U hipu smo stizali na najviše njene uspone i nije nam predstavljalo napor svakoj boji posebno zapamtiti ime. Svoj smo temperament ravnomjerno izgrađivali na čvrstim obroncima znanja i jednakom smo lakoćom u tim vremenima uspijevali zadržati pogled na svim važnim mjestima. Do ... 




