Osjećam imaginarnu prisutnost tisuće mjesta i događaja koji nemaju nikakve veze sa mnom. Ponekad su prihvatljivije od originalnosti mojih misli, ali istovremeno brkaju razmještaj nekih stvari u normalnom životu. Tome svakako moram dodati okolnosti pod kojima se nameću neki događaji. Zbog toga danas trebam izuzetnu moć zapažanja i koncentracije, kako bih eventualno u nekom buduće ... nastavak >>

Ljeto se često puta, poput mačke, tako iznenada zna ušuljati među tvoje ulice. Evo, već nekoliko dana nikako da odluči hoće li prostrijeti sparinu na tvoje krovove ili će i dalje jednostavno mirovati. Čuči iznad tebe i strpljivo vreba sa visine horizonta. Pokatkad po nekoliko dana zaredom te promatra i samo se oblizuje, a kada njegova graciozna ljepota povremeno iskoči, u tvojim očima ... nastavak >>

Svaki putnik ima svoj posebni dar za putovanje. Njegova je prtljaga dragocjena zbirka najnužnijih stvari bez kojih ne bi mogao biti putnik. Sa sobom nosi neplaćene račune, dječja sjećanja i pozdrave na odlasku. Nosi i zagrljaje povratka sa čije je perspektive krenuo. Blagoslov sretnog putovanja svakako pripada kolekciji neizbježnih potrepština. Na svakom putovanju uzbudljivo sakuplja im ... nastavak >>

Mjesec se rađa na izvoru tvog šaputanja i moja je misao u tim trenucima u stanju pratiti takav tijek zbivanja između neba i tebe. Zapravo, nastojim biti prisutan cijelo vrijeme u vašem ugodnom društvu, jer u stvari okrenuti jedan prema drugome zahvaljujemo se za sve dodire koje smo razmijenili po poljima beskonačnog plavetnila. Primijetio sam kako u odrazu neba vrlo često zalutaju i tvoje ... nastavak >>

Upoznao sam mnoge gradove koji po svojoj ljepoti zaslužuju mjesto u mom pamćenju. Međutim, moram priznati, nisam imao dovoljno vremena boraviti u njima i posjetiti sve njihove prednosti i mane. Neki gradovi su me dojmili svojom otvorenošću, neki svojom prisnošću, ali ponajviše što pamtim jest njihova ispričana ljepota. Na neki način krenuo sam prema njima s već unaprijed stvorenom ... nastavak >>

Ponovno sam večeras popustio svojim prstima, jednostavno osjećam potrebu da ti neke stvari napišem. Sada dok na samom početku još prema vlastitoj volji skaču po tipkama, pošteno ti priznajem, ne pretjeruju i ne izazivaju previše moju dobrotu. Međutim, kad se uskoro među moje misli upletu oni poslovi za koje unaprijed znam da moraju uspješno završiti, tada ih smirujem i zajedno s njima ... nastavak >>

Svakodnevno se kotrljamo pod nesigurnim svjetlom naših dnevnih problema i kao da smo samo mi svrha ovog svemira, svakakve geste razbacujemo niz tvoje ulice. A događaji se stalno nižu jedan za drugim, dokazujući nam u kakve se sve nedoumice zaplićemo. Sva poznata objašnjavanja s kojima toliko galamimo, izlizana su od sažaljenja zbog izgubljenog zanosa i stalno iz nas progovaraju. Odavno živim ... nastavak >>

Svakim danom plodovi duše u meni rastu i zahvaljujući njima osjećam sve one lijepe osobine koje te krase. Čas prevladava srce, čas me savjest uči, a pokatkad u tim trenucima moja rječitost značajno nadvisi buku i pojača obraćanje tebi. Na svu sreću, nisu sve osobine istovremeno glasne, pa uspijevam uhvatiti više nego što bih se usudio. Čak mi ponekad dopušta vrijeme da dublje zagazim ... nastavak >>

Iznad tvojih obrva neprekidno putuju razni vjetrovi, ali ih ne dočekuješ kao neznance već prepoznaješ u njima svoje stare prijatelje. Osjećaš njihove mirise dok se još valjaju na udaljenom horizontu i umjesto znoja, bude u tebi slike s kojima ste toliko povezani. Isprani izrezi krošnji starih hrastova lelujaju poput hirovitog osmjeha propuštajući nebo na tvoje krovove. Bolje od njih ... nastavak >>

Ponekad, i to najčešće u zoru, promatram kako se kroz tvoj obris vjetar došaptava s pticama i uvijek kad ugledam njihov mirisni dodir slobode osjetim neodoljivu želju da im se barem nakratko pridružim. Dovoljno je, a o tome smo bezbroj puta razgovarali, u tišini zamisliti vjetar i jednostavno se prepustiti, ali na žalost to je sve što mi moje skromne mogućnosti dopuštaju. Kao što u samoći svake ptice ... nastavak >>

Voda, vatra, zrak i zemlja nisu samo simboli prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, već su istovremeno mješavina umijeća prostora i vremena. Na svakom koraku nj ... nastavak >>

Da sam nebo, moj grade, ti bi svakako u njemu bio moje plavetnilo, jer sam pjesnik i zbog toga što te često sanjam zatičem svoje misli kako se šeću tvojim ulicama. Zalazimo u zajedničke gužve u tramvajima, sjene po parkovima i mirni odsjaj Drave u tvojim očima. Zajedno tako hodamo kroz tišinu i sve je u nekakvom skladnom snu, poput ravnice tiho. Ponekad smo naslonjeni na tvoje obale, a ponekad se naš ... nastavak >>

Sinoć te okrznulo vrijeme nekom sitnom bjelinom, ali ti si jednostavno ne trepnuvši, odmahnuo rukom i nastavio dalje promatrati kako se i mi sve manje obaziremo na njegove provokacije. Po tko zna koji puta zajedno smo se uvjerili u vremenske ćudi i njegovo nepredvidljivo poigravanje nije previše djelovale na naše raspoloženje. Izgleda da su se jedino tvoji parkovi malo obradovali. Naime, u njima s ... nastavak >>

Puno puta su nam uglavnom zbog loših iskustava, na beskonačnoj ravni života bile draže čaše vlastite žući nego gutljaj nečije pomoći. Često smo bezuspješno pokušavali svoju otuđenost nekome nasloniti na ramena. Samoća izaziva nesigurnost, ali isto tako ponekad pročišćava, ostavljajući ponekad biserni trag u našim mislima. Postoje različite osamljenosti. Od one najteže kada osjećaj napuš ... nastavak >>

Neobično je toplo za ovo doba godine i sa zadovoljstvom prihvaćam lijepo vrijeme. Priznajem ti, moj lega, da mi je itekako potrebno, jer cijeli prošli mjesec sve je djelovalo nekako nestvarno. Prepun sam još uvijek onog blještavila što me uporno napadalo svojim šarenilom i umjesto prirodnih ukrasa nudilo umjetne. Zato se ponovno prepuštam razgovorima i dugim šetnjama s tobom, jer u njima ima toliko po ... nastavak >>