Svjetski dan močvarnih i vlažnih staništa [2018.]

Vlažna i močvarna staništa predstavljaju najdinamičnije ekosustave na zemlji. Bogatstvom bioraznolikosti biljnog i životinjskog svijeta i očaravajućom prirodom oduševljavaju i privlače pozornost čovjeka. Posebna su po tome sto predstavljaju prijelazno područje i čine poveznicu između vodenih i kopnenih ekosustava.

Arhitekti ovog prirodnog bogatstva su rijeke koje svojim tokovima i dinamikom vodnog režima uzrokuju plavljenje šuma i livada tvoreći poplavne nizine. Rijeke plavljenjem ravnica obogaćuju tlo i čine ga plodnijim za obradu. Tako da su ta područja od davnina usko vezana uz čovjeka i važna za opstanak čovječanstva.

Međutim, razvojem industrije, promjenom načina života i neodgovornim gospodarenjem prirodnim vrijednostima, osobito isušivanjem močvara vlažni ekosustavi su degradirani i ugroženi na svjetskoj razini. Važnost očuvanja vlažnih staništa prepoznala je i međunarodna zajednica kada je 2. veljače 1971. godine u iranskom gradu Ramsaru potpisana Konvencija o močvarama od međunarodne važnosti. Konvencija obvezuje zemlje potpisnice na očuvanje vlažnih staništa i predstavlja okvir za međunarodnu suradnju za zaštitu vlažnih staništa. Spomen na vrijednu inicijativu 2. veljače se obilježava kao dan močvarnih i vlažnih staništa.

Udruga za zaštitu prirode i okoliša Zeleni Osijek svojim djelovanjem posljednjih 20 godina promiče vrijednosti Ramsarske konvencije kroz projektne aktivnosti i zaštitu vlažnih staništa uz rijeke Dravu i Dunav koja čine naš zavičaj. Posljednji u nizu projekata Zelenog Osijeka je i projekt EcoWET – Procjena usluga vlažnih ekosustava u prekograničnom području Hrvatska – Srbija.

Usluge ekosustava predstavljaju sve izravne i neizravne doprinose ekosustava dobrobiti ljudi. Istraživanje se provodi na šest lokaliteta, tri lokaliteta u Hrvatskoj i tri Srbiji. Cilj projekta je doprinijeti održivom korištenju vlažnih ekosustava rijeke Dunava i njenih pritoka u prekograničnom području Hrvatska – Srbija kroz procjenu usluga ekosustava.