Poslije djetinjstva u ‘Klasju’ završili na ulici

Ivana i Marko imaju samo 19 godina, previše da bi ostali u Domu za nezbrinutu djecu, gdje su odrasli, premalo da bi završili u Domu za beskućnike, gdje su prošlog mjeseca pronašli svoj jedini smještaj.

Iako puni optimizma i želje za životom, trenutačno nemaju ni posao, ni novac, ni topli dom i obitelj, a hrabri ih samo ljubav koja je planula još prije dvije godine u Dječjem domu Klasje. Marko je tamo završio s 12 godina, kada mu je umro otac, a majka se preudala, dok je Ivanu u Dom Klasje smjestio Centar za socijalnu skrb, i to nakon što ju je majka napustila, a oca je bila prisiljena prijaviti za seksualno zlostavljanje. Ovo dvoje mladih Osječana svjedoče što se događa s djecom koja po sili zakona s navršenih 18 godina moraju napustiti jedini dom, i to onaj najtužniji, onaj za napuštenu djecu.

– Ovi mjeseci su nam strašni, ali imamo jedno drugo. Kako po punoljetnosti nismo dobili domski stan, doslovno smo završili na ulici. Završio sam srednju školu za mesara i radio sam tri godine tijekom prakse, a onda je vlasnik shvatio da ima višak radne snage i otpustio me. Potom sam otišao na prekvalifikaciju za zidara i mjesec dana radio taj posao, ali gazda me nije prijavio te me na kraju otjerao – priča nam Marko.

Nakon izlaska iz doma za napuštenu djecu Ivana se pokušala vratiti majci, ali majka joj je bešćutno odgovorila kako za nju nema mjesta, pa su Ivana i Marko postali najmlađi korisnici Doma za beskućnike u povijesti ove ustanove.

– Ta noć kada smo završili među beskućnicima bila je strašna. Cijelu sam noć plakala. Uz pomoć Centra za socijalnu skrb, Caritasa i Lions cluba pronađen nam je privremeni smještaj, odnosno plaćen nam je najam jedne sobe, gdje se sada nalazimo. Hranimo se u pučkoj kuhinji, nismo izbirljivi, jedino smo gladni nedjeljom kada kuhinja ne radi. U Centru su nam već obećali platiti i jednomjesečni najam jednog malog skromnog stana koji smo pronašli, a nadaju se da ćemo do tada naći neki posao i stati na svoje noge – priča nam Ivana. Kao i u ljubavi, ovaj je mladi par složan u još jednom:
– Želimo samo posao da si možemo platiti stan, te da se konačno negdje dobro naspavamo, jer smo umorni od svega.

Kada su završili u Domu za beskućnike Markova rodbina pokušala ga je odvojiti od Ivane. Naime, njegovi su bratići došli po njega i pod izlikom poziva na piće strpali ga u automobil te ga odveli u obližnje selo. Tamo mu je strina rekla kako će ga ona primiti, ali za Ivanu nema mjesta.
– Takvo nešto nije dolazilo u obzir te sam pobjegao i vratio se Ivani. Ona se strašno uplašila jer je mislila da sam je napustio, a sada kada idem po ručak u pučku kuhinju svaki put se boji da će me oteti i da se neću vratiti, priča Marko.

Pozivamo sve osječke poduzetnike koji bi konkretno mogli pomoći ovom mladom paru, i to na način da im pruže zaposlenje, da se jave našem listu (Glas Slavonije, op. ur.) na broj 031/ 223-200. Marko je KV mesar, s prekvalifikacijom za zidara, dok Ivana ima dva razreda srednje škole i spremna je na sve NK poslove za žene, osim konobarenja.

Piše: Nefreteta ZEKIĆ/Glas Slavonije