dr. zoidberg
Objave na izvornom forumu: 635
Aktivnost kroz vrijeme
635 objava · svibanj 2009. – kolovoz 2014.
Automatski sažetak javnih objava; nije izjava korisnika.
Stil i opći dojam
Dr. Zoidberg na forumu ostavlja dojam šarolikog slobodnjaka koji se najugodnije osjeća u temama o filmovima, glazbi, sportu i lokalnim osječkim zgodama. Stil mu je ležeran, tečan i mješavina slenga i književnog izričaja, prošaran slikovitim usporedbama, umetnutim smiješkom, emotikonima i katkad kraćim eksklamacijama poput 'jebeno' ili 'jebena' koje mu služe kao pojačivači, a ne kao zlonamjernost. Često se šali na vlastiti račun, primjerice kad priča o susretu s Jehovinim svjedocima i NK Osijeku kao univerzalnom oružju, ili kad se pita kako će ikada pohvatati ključeve, mobitel i keš, a sve ostalo mu je fakultativno.
Humor i osobitosti
Voli duge, strukturirane filmske preporuke s IMDb linkovima, hvali klasike (Baraka, Big Lebowski, Edward Scissorhands, How to Train Your Dragon, Vangelis za Blade Runnera), ali jednako hrabro kaže kad mu nešto ne leži, od Avatara do Inglourious Basterds, pa i zaigranim tonom prizna da mu se ponekad dvoje ili troje filmova u sezoni čini kao 'popriličan gubitak vremena'. Glazbena mu je lepeza široka i ukusno nepravilna: od Marleyja i Led Zeppelina preko Doorsa i Bowieja do Pulp, Tito & Tarantule, Rolling Stonesa i Vangelisa, čime pokazuje da mu je dobar riff važniji od žanra.
Način rasprave
U sportskim temama, posebno oko NK Osijek, hrvatske reprezentacije i rukometa, zna biti temperamentan i pronicljiv, bez dlake na jeziku, ali uvijek u okviru sportskog folklora, s ponekom toplom gestom prema lokalnim junacima kao što je Ivan Horvat ili Donna Vekić. U političkim i društvenim raspravama ostaje razuman i blago ciničan prema domaćim političarima, no uvijek se vraća na ono što ga zaista veseli – kavu, gemišt, pizzu, kajsijev sok za 'staru' i sitne svakodnevne popravke naočala kombinirkama. Negativne strane, poput povremenih pravopisnih zaborava, mjestimičnog ponavljanja misli i sklonosti da poruku protegne umjesto da je završi u jednoj rečenici, doimaju se kao šarmantne osobine brzog tipkanja, a ne kao nešto na što bi se ikoga trebalo upozoravati – osim, možda, da mu ponekad treba tih pet sekundi da klikne 'enter' prije nego krene u novu digresiju.