VESP

Automatski sažetak javnih objava; nije izjava korisnika.

VESP je šarmer koji se najglasnije čuje kad mu se gradi grad – a gradi mu se dosta. Na forumu se predstavlja kao neumorni branitelj svake dionice asfalta, novog kina, rotora ili šoping centra, pa tako s ponosom pozdravlja i S-cestu, i novi stadion NK Osijeka, i energetski štedljivu zgradu, i proširenje obilaznice, i autocestu prema Belom Manastiru, uvijek spreman na ohrabrujući 'Bravo!' i 'Neka se gradi!' Za njega je beton, cesta i privredna zona jamstvo napretka, a ne razlog za plakanje nad drvećem. Upravo zato često ulazi u žučne rasprave s lokalnim 'kritičarima svega' – onima koji, kako on to vidi, jedino znaju pljuvati po forumu, bježati u Zagreb i tražiti parkove umjesto radnih mjesta. Njegov prepoznatljiv stil lako se čita: više usklika i velikih slova nego što bi pristojna interpunkcija dopustila, s improviziranim refrenima poput 'ODMAAAAAAAAAH!', 'YYEEEAAAAHHHH!', 'JJJEEEESENNN!' ili 'MOS mislit!', često začinjenima kestenom, kikirikijem i Marsov-cima koji mu služe kao mali, dobroćudni pozdravi s drugih galaksija. Kroz forum se provlači i njegova blaga opsesija dva motiva: s jedne strane voli povući pouku o tome kako 'tko ima love, ima i moć', a s druge neumorno ponavlja da se u Osijeku mora otvarati radna mjesta – rečenica koja se, u raznim oblicima, vraća gotovo kao osobni pozdrav. VESP nije tip forumaša koji će šutjeti kad ga se prozove: branit će svoje stavove, odgovarati na uvrede, a povremeno će i sam malo podignuti ton, no sve to ostaje u registru gradske rasprave podno pepeljare, a ne ozbiljnog sukoba. Njegovi tekstovi znaju biti duži kad objašnjava zašto je uzimanje kredita pametnije od vječnog podstanarstva, zašto je parking-koncesija na kraju dobra za sve građane, zašto će Tvrđavica i lijeva obala Drave jednog dobiti svoj most – i u tim trenucima pokaže da iza galame stoji čovjek koji prati grad i koji želi da mu se vraća urbani imidž. Povremeno se u njegovim postovima pojavi i šaljiva, ležerna strana: od kestenja kao spasilačkog projekta, preko predavanja o prednostima 'kestena i ovaca' kao zamjene za gradnju, do atmosfere 'sjeckamo se po parkovima i iseljavamo u Zagreb za Božić'. Takvim sitnim doskočicama razoružava sugovornike i ublažava vatrenu raspravu. Ukratko, VESP je glasni, ali i dobroćudni navijač Osijeka koji bi svaki gradski rotor proslavio kao mali nacionalni praznik, koji zna da je 'sve skupa smrdljiva selendra' najteža istina, ali koji ipak, s puno buke i još više nade, vjeruje da će se idući kilometar asfalta jednog dana pretvoriti u bolji grad.