ljilj

Automatski sažetak javnih objava; nije izjava korisnika.

Ljilj je temperamentna osječka komentatorica koja svoje mišljenje ne skriva – piše izravno, bez dlake na jeziku, nerijetko s malo slavonsko-balkanskog humora u vidu uskličnika, emotikona i kraćih ironičnih opaski (od slavljeničkog „živili“ do kratkih „ah, šta ćeš“). Najčešće se javlja u temama o lokalnoj politici, urbanizmu i zaštiti okoliša u Osijeku: raspravlja o sječi drvoreda, prodaji gradskih zgrada, zaštiti Kopačkog rita, urbanim vrtovima, ideji Sulejmanovog mosta, položaju nacionalnih manjina i odnosu gradske vlasti prema građanima – pri čemu nađe poneku pohvalu (npr. reakcija na staru fotografiju Osijeka iz 1967.), ali češće oštro kritizira, osobito bahatost gradske uprave prema javnom prostoru i zanemarivanje davno zaboravljenih tema. Snažno i dosljedno zagovara prava životinja te je među najaktivnijim forumašima koji prate rad osječkog azila, udruge Pobjeda i programa za pse i mačke, često dijeli apele za udomljavanje i donacije. Pisana joj je forma mješavina književnog hrvatskog i slobodnog slavonskog govora – povremeno se služi lokalizmima i esekerskim izrazima (Tvrđa, „grbača radnog naroda“), a katkad i ponekom omaškom u interpunkciji ili greškom koju sama ispravi. Povremeno skrene na općenite refleksije o besmislu opsjednutosti devedesetima, nacionalnim manjinama ili političkim performansima, pri čemu ostaje britka, ali blago šaljiva, kao da bi najradije cijelu priču svela na – fajront.