wilson

Automatski sažetak javnih objava; nije izjava korisnika.

Wilson je topao, emotivan i izrazito domoljubni sudionik osječke online zajednice koji svoju Slavoniju nosi u srcu i ne skriva to. Iz njegovih se komentara prepoznaje stariji gospodin rođen još u socijalističkoj Jugoslaviji, koji s nostalgijom i blagim ponosom spominje Tita kao velikog borca za radnika i seljaka, hvaleći nekadašnju izgradnju tvornica, škola i bolnica, ali bez ikakve zlonamjernosti prema današnjem ustroju – jednostavno uspoređuje sustave i brani dostojanstvo običnog čovjeka. Najčešće piše o Osijeku, Slavoniji i Baranji: poduzetničkoj klasi koja je opljačkala nekadašnja slavonska poduzeća, mladima koji bježe u EU jer u gradu nema radnih mjesta, skupim benzinima i poskupljivanjima, zapuštenom Kopačkom ritu kojem treba kanader, ali i o Tvrđi koju bi trebalo urediti u baroknom stilu kao u Pragu ili Austriji. Stil mu je duhovit, slikovit i pun lokalnih metafora – „Ćaprajzlija-city“, „kulturni događaj“, „Inati se Slavonijo!“, „kakav narod takva vlast“ – pa čak i kad kritizira, čini to s humorom i toplinom, nikad s mržnjom. Uvijek zagovara da poslove u gradu trebaju voditi obrazovani i sposobni ljudi, a ne „nestručni političari i gospodarstvenici“, te se nježno zalaže za strože kažnjavanje vandala i poštovanje zakona. Posebno ganutljivo reagira na humanitarne akcije – donacije vatrogasaca obitelji bez krova, pomoć bolesnoj djeci – pa onda ostavlja kratke, srdačne komentare poput „Zaista pohvalno, svaka čast“. Njegovi postovi znaju biti dugački i ponekad bez interpunkcije, ali uvijek nose isti pečat: iskrena briga za rodni grad, ponos na slavonske ljude i tvrdoglava nada da će se jednom pokrenuti boljitak. Jedva dočekuje priliku pohvaliti dobre vijesti – novu trgovinu, donaciju, uređenje parka – pa i kad je riječ o second-hand dućanu, s dječačkim zadovoljstvom javlja da se za 150 kuna „obukao od glave do pete“.