Knjige na dobrom glasu – Geopolitika

Prema Leksikografskome zavodu Miroslav Krleža, geopolitika je politički i geografski pojam koji ima više značenja:
1) politički izraz geografskoga determinizma s poimanjem da tlo na kojem živi neki narod ima odlučujući utjecaj na oblike njegova društvenog ustrojstva;
2) državna ili koja druga politička aktivnost zasnovana na određenome poimanju geografskoga sadržaja međunarodnih i društvenih odnosa te prostorno-političkih odnosa unutar njih;
3) istraživački pristup u političkoj geografiji i u proučavanju međunarodnih odnosa, usmjeren na politički značajne geografske elemente kao što su veličina i položaj teritorija, prirodni resursi, teritorijalno-politički odnosi, demografska obilježja i sl. Geopolitičkima se nazivaju i oni aspekti u različitim filozofskim, politološkim, književnim i drugim djelima koji pokazuju međuovisnost nekih geografskih i političkih sadržaja. Dakle, geopolitika analizira odnose politike, povijesti i socijalne znanosti s geografijom. Termin je skovao švedski politički geograf Rudolf Kjellén na kraju 19. stoljeća. Kjelléna je inspirirao njemački geograf Friedrich Ratzel poznat po izdanju svojega djela „Politische Geographie“ („Politička geografija“) iz 1897. godine. Termin je popularizirao američki diplomat Robert Strausz-Hupé, redovni član Sveučilišta u Pennsylvaniji.

Geopolitika multupolarnoga svijeta autora Jure Vujića donosi prikaz suvremene geopolitičke slike svijeta. Suvremeni proces geopolitičke multipolarizacije svijeta suočen je s novim geopolitičkim, geoekonomskim, geoenergetskim, vojno-sigurnosnim i demografskim globalnim izazovima. Putinova Rusija, kineska planetarna gospodarska dinamika, regionalna geopolitička moć Indije, Turske, Irana i Brazila, sve više dovode u pitanje status supersile SAD-a i nameću se kao nezaobilazni globalni geopolitički igrači. Geopolitičke promjene koje su se dogodile (ili se još događaju) u posljednja dva desetljeća bile su vrlo intenzivne, te ujedno pojačane ili ublažene, izmijenjene ili očuvane globalizacijom. U tom kontekstu, nužno je ispitati vjerodostojnost i valjanost teze o suvremenoj geopolitičkoj multipolarnosti, koji je njezin konceptualni i praktički realni značaj? Koji su mogući scenariji multipolarne nove raspodjele slika svijeta? Ono što je izvjesno, jest da novi složeniji geopolitički, geokulturološki i geoekonomski globalni izazovi multipolarne rekonfiguracije svijeta zahtijevaju ponovno definiranje novih geopolitičkih obzora.

Isti naslov drugoga autora Geopolitika multipolarnoga svijeta Aleksandra Gel’eviča Dugina govori o vanjskopolitičkoj orijentaciji Rusije u 21. stoljeću. Ni moderna Rusija, također ni Kina (kao najprikladniji kandidati za status „drugoga pola“) nisu u stanju mobilizirati kapacitete i resurse dostatne za natjecanje sa Sjedinjenim Državama u strateškoj sferi. Rusija ima problema s ekonomijom, demografijom te mnoge neriješene socijalne probleme, za razliku od Kine u kojoj je sve u redu s obzirom na ta pitanja, ali joj nedostaju prirodni resursi i razvijena nuklearna infrastruktura. O nekim drugim pretendentima za drugi pol ne treba trošiti riječi. Strateški model multipolarnoga svijeta proizlazi upravo s te pozicije. Ako danas u svjetskim razmjerima ne postoji sila koja bi se mogla suprotstaviti isključivoj prevlasti Sjedinjenih Država, nužno je potrebno oblikovati koaliciju od nekoliko blokova koji bi, slijedeći vlastite strateške interese u regionalnome kontekstu pa čak i ako su im interesi u nekim pitanjima proturječni, na drugačijem tipu civilizacije i ideologije simultano mogli ustanoviti nekoliko polova, s obzirom na glavni strateški koncept „blokiranja američke hegemonije“.

William Engdahl u svojoj knjizi Uništite Kinu opisuje kako Sjedinjene Države reagiraju na sve brže jačanje Kine i njezino ponašanje kao svjetske sile te kakve mjere namjeravaju poduzeti da spriječe njezino jačanje i ograniče joj ekonomske potencijale. Govori i o vojnim američkim pripremama za mogući budući konflikt s Kinom na prostorima zapadnoga Pacifika. Analizira razvijene ekonomske odnose između SAD-a i Kine te pokazuje kako su Sjedinjene Države prebacivanjem proizvodnje brojnih svojih dobara u Kinu oslabile svoj položaj. Svoje teze autor dokazuje brojnim primjerima te vrlo bogatim brojčanim indikatorima. Cijeli ovaj kompleks stavlja i u širi globalni kontekst odnosa dviju zemalja s drugim važnim svjetskim čimbenicima. Riječ je o knjizi koja najavljuje sasvim novu ravnotežu snaga na globalnoj sceni.