Vox populi: "Nešto je od te energije u zraku" – kako je jedan Puljanin doživio prosinački Osijek

Možda je stvar u drukčijoj tradiciji, mentalitetu, klimi…ili jasnijem identitetu grada.

Ja to ne znam.

Ljudi se oko tih kućica uistinu druže a klizalište je opušteno smješteno baš gdje treba.

Tu je i mali lunapark, Mađari prodaju svoje tradicionalne kolače (dopisat ću im ime), čuvene langošice su bez jaja.

Svirao je i neki nepoznati bend.

Mladi ljudi.

Pjevačica tako mila i bez pretenzija, a pjeva lako i kreće se sjajno.

U samom centru grada razni, te po mjeri čovjeka uređeni kafići.

I nije da su svi u jednom ili dva.

Žene su vrlo lijepo odjevene i primjetno je manje muškaraca u onim kućnim trenerkama vani.

Pješački most je nestvarno lijep nad Dravom.

Još se nažalost može vidjeti i neka rana od šrapnela po fasadama.

Nešto je od te energije u zraku.

Kažu da je grad prazan koliko je ljudi otišlo (kako je onda moralo biti lijepo nekad?)
I tako. Skraćujem.

Dok Puležani još uvijek zbrajaju novce od izdavanja svojih kreveta, ovdje ljudi (i bez toga) sasvim dostojanstveno provode vrijeme u svom gradu.

Neka se nitko ne ljuti.