U osječkom Vikarijatu održat će se prvi Osječki Queer Festival!

Vremena se definitivno mijenjaju: pomirljive poruke Papa Franje o potrebi toleriranja drugih i drugačijih pale su na plodno tlo i na našim prostorima, pa su i iz Katoličke crkve u Hrvatskoj počele stizati neke nove, do sada nezamislive inicijative.

Najkonkretnija do sada dolazi upravo iz Osijeka, točnije iz Vikarijata Ðakovačko-osječke nadbiskupije. Prema neslužbenim informacijama, upravo će se tamo organizirati prvi Osječki Queer Festival početkom lipnja!

Prvi festival queer i feminističke kulture u organizaciji više LGBTIQ udruga iz cijele Hrvatske održat će se u velikoj dvorani Vikarijata 8. i 9. lipnja te na više javnih lokacija u gradu na Dravi. Festival je zamišljen kao spoj umjetnosti i aktivizma te kao platforma otvorenog dijaloga o toleranciji i različitosti te o odnosu Katoličke crkve prema ovakvim pojavama.

KLIK: [FOTO + VIDEO] Ponos: Osijek je prvi grad u Hrvatskoj u kojem je prva Povorka ponosa prošla u toleranciji i bez nasilja!

Prvo izdanje festivala će biti regionalnog karaktera jer će okupiti goste iz područja Srbije, Slovenije i Bosne i Hercegovine, a ukoliko bude uspješan, moguće je da preraste i u međunarodni festival.

Tijekom dva dana festivala zainteresirana publika će u Vikarijatu moći vidjeti izložbu fotografija i časopisa posvećenih queer kulturi, posjetiti radionice i info štandove, diskutirati o odnosu Crkve prema ženama i LGBT osobama te o stanju prava LGBT osoba i žena u Europi na uvodnoj tribini te se uključiti u performanse u središtu grada i opustiti se uz odličan glazbeni program u večernjim satima.

Program se još uvijek priprema, no doznali smo kako će na festivalu sudjelovati i osječki bloger Zli Hadžo koji će uz brojne goste voditi tribinu „Gay i lesbo kultura u popularnoj glazbi 20. stoljeća“.

I dok čekamo detalje ovog događanja, treba još jednom pohvaliti Ðakovačko-osječku nadbiskupiju koja je, prva u Hrvatskoj, odlučila otvoriti velebna vrata Vikarijata u Strossmayerovoj ulici onima koji misle i osjećaju se drugačije te na taj način pokazati da Crkva u Hrvata ne mora nužno biti zadrta, nacionalno-fašistička ustanova kako je neki doživljavaju, već otvorena, tolerantna i uključiva crkva spremna razgovarati o svim kontroverznim društvenim temama.