Tko najčešće krši autorska prava, kakve su kazne za to i kako spriječiti krađe? Na panel-raspravi
Krađa autorstva, održanoj u utorak (25. travnja) u okviru
Kreativne riznice na Ekonomskom fakultetu, raspravljalo se o povredi autorskih prava s naglaskom na sektor filma, fotografije i glazbe. Također, govorilo se o zakonskoj regulativi koja prati
povredu autorskih prava. U panelu su sudjelovali
Vladimir Novicki, Ivica Murat, Valentina Vižintin, Mario Romulić, Marijana Bošnjak i Slaven Batorek, uz moderaciju
Josipe Mioč.
Panel-rasprava počela je raspravom o autorskim pravima na globalnoj razini. Odvjetnica
Valentina Vižintin istaknula je kako na globalnoj razini postoje djelomična
harmonizacija autorskih prava. Naglasila je postojanje
dva glavna sustava: copyright sustav koji veći fokus stavlja na imovinu autora i prisutniji je u SAD-u, te autorsko-pravni sustav koji se više bazira na osobnoj vezi autora i njegovog djela Kako bi naučili one najmlađe o neprihvatljivosti krađe autorstva, glazbeni pedagog Slaven Batorek naglasio je važnost poticanja kreativnosti i slobode izražavanja kod djece. Zaključio je: „Više kreativnosti, manje krađe.“
Na pitanje tko konkretno krši autorska prava, Vladimir Novicki, vlasnik franšize
Malac Genijalac, napomenuo je da to može učiniti bilo tko, odnosno svaka osoba koja nije dovoljno svjesna značaja autorskog djela.
Da smo svi mi bar jednom kršili autorska prava, posebice kada je riječ o
gledanju filmova, smatra direktorica Kinematografa Osijek, Marijana Bošnjak. Naglasila je da čak i profesorima i obrazovnim institucijama
nije strano koristiti autorske uratke
bez dozvole - isječke, dijaloge, plakate pa čak i cijele filmove. Za takvu povredu autor može tražiti iznos koji on sam smatra prigodnim. Da su kazne za povredu autorstva velike, Bošnjak navodi primjer kada je jedna institucija zbog nedozvoljenog prikazivanja sadržaja, za samo jednu projekciju, morala platiti naknadu od
10.000 eura u dogovoru s autorom. „
Želimo li gledati film, a da pri tom ne kršimo autorska prava, preporučujem odlazak u kino“, rekla je Bošnjak.
Autor koji se osobno suočio s povredom autorskih prava poznati je
osječki fotograf s međunarodnom reputacijom Mario Romulić. Primjera kada su ga potkradali ima poprilično, no istaknuo je kako je samo jedna njegova fotografija
Plitvičkih jezera bila plagirana više od
osam tisuća puta.
„
Autorska prava fotografa započinju onog trenutka kada okine okidač i traju 70 godina nakon njegove smrti“, rekao je Romulić. Istaknuo je kako je fotografija zahtjevan i skup sport, pa problem nastaje kada netko koristi njegove fotografije bez ikakve dozvole. U početku je takve probleme nastojao riješiti komunikacijom, no kao odgovor dobio je prijetnje tužbom za uznemiravanje. Zbog toga je nužan odvjetnik, on surađuje s Valentinom Vižintin. Međutim, ovakve situacije ne moraju uvijek završiti negativnim ishodom te Romulić navodi da može doći i do partnerskih odnosa.
Napominje kako ugovor mora sadržavati teritorijalno, vremensko i namjensko ograničenje. „
Ako nekome damo fotografiju za razglednicu, to ne znači da ju on može koristiti u monografiji, na jumboplakatima i slično“.
O krađi autorstva u glazbenom svijetu govorio je glazbenik Ivica Murat. Naveo je kako je obrada pjesma dozvoljena, ali je najvažnija komunikacija i dogovor. Onaj koji obrađuje pjesmu, mora za to dobiti dozvolu autora. Ponekad može doći do nenamjernih sličnosti s obzirom na to da u glazbi postoji određen broj kombinacija melodija. Ivica Murat navodi: „
Kada 'mali' skidaju 'velike', obično to ne znači ništa, a kada 'veliki' skidaju od 'malih', onda dolazi do problema jer je riječ o novcu (…) i tako dolazi do suda“, rekao je.
Okvir:
Nakon panel-diskusije otvorena je izložba
Deset najukradenijih fotografija. Otvorio ju je autorski dvojac
Mario Romulić i Dražen Stojčić, prikazavši svoje autorske fotografije koje su bile otuđene na različite načine i od različitih korisnika. Fotografije s izložbe Romulić i Stojčić poklonili su Ekonomskom fakultetu.
Tekst i foto: Kreativna riznica
Nebitno
