U
Muzeju likovnih umjetnosti otvorenje izložbe:
Drava Art Biennale 2021. naslova
Ne/vidljiva voda održat će se u
četvrtak, 3. ožujka 2022. u 19 sati pod koordinacijom više kustosice
Valentine Radoš.
Muzej grada Koprivnice razradio je ideju povezivanja umjetnika te galerija, muzeja i drugih institucija u gradovima smještenim uz rijeku Dravu i u širem panonskom prostoru. Svrha je zajednička organizacije izložbe mladih umjetnika. U 2021. – 2022. nastavlja se suradnja s MLU. Tim čine kustosice
Helena Kušenić, Maša Zamljačanec i Tanja Špoljar iz Koprivnice,
Valentina Radoš iz Osijeka i
Ana Kovačić iz Zagreba (peteročlani žiri za odabir radova). Umrežavanje se tako nastavlja i na stručnoj razini. Spoznavanje univerzalno prisutnih problema vezanih uz vodu i industriju omogućit će se širem krugu građana upoznavanjem lokalnih specifičnosti kroz izložene radove.
O izložbi:
Vrijeme nesigurnosti, nestalnosti, stalnih promjena neprestano testira naše mogućnosti transformacije i prilagođavanja. Stoga u ovim izazovnim vremenima postavljamo pitanje čemu nas voda može poučiti? Voda kao najrasprostranjenija tvar u prirodi, nastala kao najjednostavniji spoj dva elementa podsjeća na jednostavnost života istovremeno zrcaleći njegovu kompleksnost kroz svoju mnogoznačnost u ljudskim životima. Svojom dualističkom prirodom i sposobnošću stvaranja i uništavanja voda je bliska čovjeku. Istovremeno, kao oblik drugosti pruža mogućnost zrcaljenja. Omogućuje (auto)refleksiju osobnog ili društvenog sustava vrijednosti. Nestalnost prirodnih senzacija nastalih posredstvom vode omogućuju postepenost razotkrivanja – čovjeka i svijeta. Što prikriva eterična koprena vodene pare? Koje vizure (grada) rastvara rasplinutost zgusnute magle? Što skriva tvrda nepropusnost okamenjenog leda?
Sposobnost konstantnog toka i izmjena karakteristika je vodenih bogatstava. U neprestanom mijenjanju oblika voda izražava načelo univerzalnog i vječnog kretanja. Tales je smatrao da je voda arche – ono što nadživljuje svaku prolaznu promjenu, iz čega sve proizlazi i u što se sve vraća. Prema Talesu sve je od vode, priroda svega je voda, pa čak i zemlja nastaje od (iz) vode koja na istoj pluta. U izazovnim vremenima voda postaje utočište, simbol mira i spokoja. Sredstvo (o)čišćenja i obnavljanja. Važan faktor u održavanju psihofizičkog balansa pojedinca/društva/sustava.
Autori odabrani putem Javnog poziva kroz 26 radova interpretiraju vlastite (p)oglede o vodi u mediju slike, fotografije, skulpturalne, site-specifične i interaktivne instalacije, videa, grafike, (dokumentarno) eksperimentalnog filma, performansa, kratke priče u slikama i intimističke knjige umjetnika. Raznolikost medija doprinosi heterogenosti izričaja i tematskih cjelina koje uključuju osobne introspekcije projicirane na kolektivnu sliku; problematiziranje fenomena prolaznosti i efemernosti, od konkretnih stremljenja ka promjeni perspektive i (ekološke) osviještenosti do ukazivanja na potrebu i neizbježnost metafizičke metamorfoze čovjeka i okoliša.
Sudjeluju:
Bob Bicknell-Knight, Tamara Bilankov, Klara Burić i Dražen Tetec, Marita Burić Teskera, Tanja Dabo, Tomislav Hršak, Dubravko Kuhta, Ivana Kutuzović, Letricija Linardić, Antonia Magdić, Kristina Marić, Lucija Marin, Nina Martinuš, Lidija Matulin, Minja Mitrović, Lucija Petrović, Mihaela Podboj, Petar Popijač, Helena Schultheis Edgeler, Gordana Špoljar Andrašić, Andrej Tomić, Ana Vivoda, Leo Vukelić
„
Tko će, što će s čovjeka sprati taštinu ako vode duh bude gluh? Što će ostati ako voda umre?“ (Zvjezdana Jembrih i Lidija Bajuk)
Vizualni identitet projekta DAB ’21.:
Tena Slobodnjak, Andrej Čirkinagić, Marino Dumić
Nebitno
