Za spas nogu branitelja nužno 60.000 dolara

Kako bi svojem članu, hrvatskom dragovoljcu Domovinskog rata Srećku Josiću pomogli u prikupljanju 60.000 dolara potrebnih za odlazak na operaciju u SAD, koja bi trebala spriječiti širenje gangrene i amputaciju nogu, članovi Udruge oboljelih branitelja Osijeka i istočne Slavonije pokrenuli su akciju “Želim hodati”.

- Srećko se već tri godine liječi na vaskularnoj kirurgiji u KB-u Osijek, a samo zahvaljujući našoj akciji i uz pomoć medija prošle je godine tri mjeseca bio na tretmanima u Poliklinici za baromedicinu u Puli, čime je zaustavljen progresivni rast gangrene.
Međutim, stanje mu je sve lošije, počele su se širiti upale na otvorenim ranama i nužan je odlazak na liječenje u SAD, gdje postoje dvije klinike koje jamče izlječenje - rekao je predsjednik Udruge oboljelih branitelja grada Osijeka Damir Gržan.

Srećko Josić hrvatski je dragovoljac Domovinskog rata od lipnja 1991. godine. Sa 106. i 3. gardijskom brigadom prošao je sva hrvatska ratišta, a danas njegova četveročlana obitelj (nezaposlena supruga i dva sina) žive u stanu veličine 30 četvornih metara s mirovinom od 1500 kuna. Odlazak u SAD posljednja je nada za ovog branitelja.

- Poslao sam svoje nalaze i dobio odgovor da mi u vremenu od 21 dana jamče zatvaranje rana. Cijena terapije je iznimno visoka i ja tih 60.000 dolara nemam, no uzdam se u pomoć dobrih ljudi. U cijenu je uključena i specijalna obuća koja sprečava ponovno otvaranje rana - istaknuo je Josić, koji bi u suprotnom mogao doživjeti sudbinu svojeg prijatelja Branka Jeremića koji je zbog iste dijagnoze ostao bez obje noge.

I njegova životna priča je šokantna, a taj 100-postotni invalid danas živi od mirovine u iznosu od 1900 kuna također s nezaposlenom suprugom i dvoje malodobne djece, od kojih je kći dijete s posebnim potrebama.

U sklopu akcije za Srećka, Udruga poziva sve koji mogu i žele pomoći da se priključe i u pomoći za kupnju proteza za Branka, koje stoje 43.000 kuna. Inače, Srećko i Branko su dragovoljci Domovinskog rata koji, kako su nam rekli njihovi kolege, u resornom Ministarstvu nisu naišli na očekivanu potporu i pomoć.

Žiroračun za pomoć:
Svi koji mogu i žele pomoći, svoj doprinos mogu uplatiti na žiro-račun otvoren u Zagrebačkoj banci 2360000-11011906243, a informacije se mogu dobiti na telefon 031/200-256 ili 091/333-7873.

Autor: Nikola Patković/Jutarnji.hr
Foto: Vlado Kos/Cropix

Gdje su sad oni što viču da su mirovine branitelja visoke. Lijepo je što je pokrenuta akcija ali mislim da je to promašeno. Svaka solidarna država treba brinuti o svojim državljanima pa tako i o Srećku Josiću. Tim više što je Ustavom zajamčeno pravo na liječenje i solidarnost. Možda bi sada Kosorica mogla pustitu koju suzu i time bi riješila problem. Ili da proda koji službeni auto. Brzo bi se skupilo tih 60.000$.

Problem je u tome što su braniteljske mirovine obrnuto proporcionalne danima provedenim na frontu.
I da, država bi trebala ovo riješiti. Ali nema novca, on je otišao "zaslužnima"...

mvarga je napisao/la: › Gdje su sad oni što viču da su mirovine branitelja visoke.

kakve to ima veze? ti smatraš da svi branitelji trebaju imati plaću 10.000 kn? ljudi su radili po 40 godina da bi nagrecali mirovinu od jedva 2.000 kn. ja mislim da branitelji uopće ne bi trebali dobijati doživotnu mirovinu, kolika god ona bila. trebao im je biti isplaćen neki jednokratni iznos, ovisno o dužini boračkog staža i eventualnom stupnju invalidnosti, kao pomoć u integraciji u "normalni" život, a dalje opet svatko sam. i vjerujem da bi im to bolje pomogle da se opet uklope u društvo, nego što im pomaže 1.900 kuna koje mjesečno dobijaju bez obzira rade li išta ili ne.

da se razumijemo, meni je žao tog čovjeka i njegove obitelji. ali, što se tiče tih 60.000 $, ukoliko zdravstveno stanje nije izravno povezano s ratnom ozljedom, ne vidim zašto bi ministarstvo to financiralo?! ako je povezano, onda bi bilo lijepo da barem pripomognu.

E DonQuijote, baš se i ne slažemo. Prvo nisam niti ja za to da branitelji idu u mirovinu. Da sam ja mogao o tome odlučivati nitko ne bi išao u mirovinu nego bi radio. Pa makar i na tel. centrali. Ovisno vremenu provedenom u ratu dobio bi dodatak na mirovinu i fiksni dodatak uz plaću koji ne bi imao veze s % plaće nego s invaliditetom ili stupnjem nekog oštećenja. Tako su to riješili ameri, englezi, njemci, francuzi i japanci nakon II svj. rata i mislim da je to dobar primjer.
Ali moj komentar ide u smjeru gdje su oni što vrište kako su braniteljske mirovine velike. Kod ovog čovjeka nisu. Ne volim prigodničarske galamdžije. Niti one koji viču da su braniteljske mirovine velike (a sigurno nekima i jesu velike) niti one koji viču da su branitelji obespravljeni. Ovdje se radi o obespravljenom i bolesnom čovjeku pa tek onda o dragovoljcu, branitelju, katoliku, hrvatu i tko zna još što. Ne mislim da je potrebno u normalnoj državi isticati bilo koju drugu osobinu osim da se radi o čovjeku u potrebi.
Drugo gdje se ne slažemo je sufinanciranje zdravstvene njege. Bez obzira na to gdje je netko stradao ili koliko mu je zdravlje narušeno mislim da sustav solidarnosti imućni-siromašni i zdravi-bolesni mora biti osiguran putem poreznog sustava.Ovom čovjeku i svakom drugom treba zdravstvena njega biti dostupna. 60.000$ zvuči puno ali ljut sam kad pomislim da je to trećina vrijednosti jednog sata premjera ili četvrtina službenog vozila u Ministarstvu branitelja, solidarnosti i ostalog deklarativnog sranja. Pa ajde sada neka J. Kosor ako već neće pomoći bar pusti suzu za ovog čovjeka. To joj bar ide.
Uz to naravno da moram priznati da nemam pojma od čega čovjek boljuje i od koga ima ponudu za liječenje. Ili to je propust novinara ili se radi o etici čuvanja osobnih podataka. Sve u svemu nebitno je ovo naše. Bitno je da je čovjek u nevolji, a niti vjerske, društvene ni civilne udruge nisu pokazale zanimanje za pomoć nego grupa njegovih prijatelja. Iako je to pohvalno za prijatelje ipak je tužno da nam je ovakva država.

nevezano za ova prepucavanja, hvala što ste objavili tekst. Baš sam taj dan propustila kupiti glas, super što ima broj telefona, žiro-računa i mobitel.
Tko hoće pomoći, pomoći će

DonQuijote je napisao/la: › mvarga je napisao/la: › Gdje su sad oni što viču da su mirovine branitelja visoke. kakve to ima veze? ti smatraš da svi branitelji trebaju imati plaću 10.000 kn? ljudi su radili po 40 godina da bi nagrecali mirovinu od jedva 2.000 kn. ja mislim da branitelji uopće ne bi trebali dobijati doživotnu mirovinu, kolika god ona bila. trebao im je biti isplaćen neki jednokratni iznos, ovisno o dužini boračkog staža i eventualnom stupnju invalidnosti, kao pomoć u integraciji u "normalni" život, a dalje opet svatko sam. i vjerujem da bi im to bolje pomogle da se opet uklope u društvo, nego što im pomaže 1.900 kuna koje mjesečno dobijaju bez obzira rade li išta ili ne. da se razumijemo, meni je žao tog čovjeka i njegove obitelji. ali, što se tiče tih 60.000 $, ukoliko zdravstveno stanje nije izravno povezano s ratnom ozljedom, ne vidim zašto bi ministarstvo to financiralo?! ako je povezano, onda bi bilo lijepo da barem pripomognu.

Vidjela bi tebe da si na mjestu tog covjeka, ili netko od tvojih ne bi tako razmisljao!

Uma je napisao/la: › Vidjela bi tebe da si na mjestu tog covjeka, ili netko od tvojih ne bi tako razmisljao!

lupaš gluposti! to je kao da se meni sad dogodi nešto za liječenje čega trebam npr. 60.000 dolara, pa jebem mater državi što mi plaća nije 10.000 ili 15.000 kuna da bih to mogao platiti!

Moram se umjesati
josic je branitelj dragovoljac i GANGRENA mu je direktna posljedica rata a vi odlucite dali treba ljecenje i vasu pomoc ili ne