Nevjerojatno je da nas redatelj
Zlatko Sviben može još uvijek iznenaditi, začuditi i oduševiti. Znajući njegove predstave samo na
ljetima kulture Don Quijote,
Cyrano, pa i posljednja
Velika, velika zemlja Oz, očekivali smo spektakl na otvorenome, no doista nas je iznenadila ljepota i snaga njegova "
Rosencrantza i Guildensterna".
U tri prekrasna prostora:
dvorištu Franjevačkog samostana,
Vodenih vrata (gdje su izvanredno iskorišteni prostori pokrajnje uličice, zidina, prozora, ograda..) te na kraju u
dvorištu Kazamata dogodila se sinoć prava čarolija. Ulice kojima svakodnevno prolazimo preobrazile su se u scenu, u pozornicu i čini mi se da ih više nećemo gledati istim očima.
Maestralna izvedba trojice -
Rakana Rushaidata kao
Rosencrantza,
Franje Dijaka u ulozi
Guildensterna te
Božidara Alića kao
Prvog glumca bila je dostojno upotpunjena izvrsnim
studentima studija glume i lutkarstva
Umjetničke akademije u Osijeku. Nećemo izostaviti nikoga, svi do jednoga bili su savršeni u svojim ulogama budući da nam se učinilo da smo uronjeni u nevjerojatni svijet
Toma Stopparda, kao da se sve doista i događa.
Hamleta je glumio
Mladen Vujčić (publika će se sjetiti i njegove izvrsne interpretacije Strašila u Ozu);
Ofelija je
Katarina Arbanas,
Klaudije -
Miroslav Čabraja,
Gertruda Lucija Barišić,
Polonije naš poznati osječki glumac
Slaven Špišić,
Vojnik Goran Smoljanović,
Prvi Poslanik Petar Konkoj, a
Drugi Poslanik Goran Guskić.
Vesela glumačka družina u predstavi u živo svira:
Andrea Giordani,
Ivana Horvat,
Vedran Komerički,
Petar Konkoj,
Sanja Milardović,
Goran Zelić i
Goran Guskić. Svi do jednoga zaslužili su sve pohvale, kao i Igor Valeri koji je većinu glazbe u predstavi izvodio također uživo. Autorsku ekipu na čelu s redateljem Zlatkom Svibenom čine još i
Velimir Velev - scenski pokret,
Marita Ćopo - kostimi, oblikovanje svjetla
Zoran Najdenov, savjetnica za scenski govor
Alma Vančura-Malbaša, te asistenti režije
Dunja Fajdić i
Goran Smoljanović.
"
Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi"
podatak je koji iznosi Fortinbras na kraju komada. Tek tada možemo reći da je njihov put kroz Elsinore do broda za Englesku zapravo put spoznaje o vlastitoj smrti, putovanje od groba do groba. Djelić njihova traganja koje pratimo, zapravo je dio njihove smrti: od izlaska iz groba kako bi iščačkali što ih grize, do povratka u grob nakon kojeg mogu odahnuti sa "počivali u miru" - napisala je u programskom letku predstave
Dunja Fajdić. Dodaje kako se u ovome komadu Hamletova tragedija promatra kroz oči njegovih prijatelja iz djetinjstva... Vizuru sporednih likova Stoppard je proveo kroz Beckettovo nasljeđe. Ros i Guil navode nas na preispitivanje (apsurdnosti) života, konflikt između slobodne volje i determinizma: postoji li nepromjenjiva sudbina ili je svatko kovač svoje sreće?
Život i smrt, publika i glumci, kazalište i stvarni život, osječka Tvrđa i danski Elsinore - sve su to dva lica istog zlatnika u putovanju kroz koje nas ovom prilikom vode Stoppardovi pismo i glava - Rosencrantz i Guildenstern.
Stvaralačku energiju mogli smo sinoć iščitati iz svakog izgovorenog slova, svakog pokreta, a doživjeli smo nevjerojatno iskustvo, takvo da nam je gotovo žao što je predstava završena, odigrana i gotova, do savršenstva uvježbana i ponuđena kao neka nova stvarnost.
18. srpnja, SRIJEDA
21 sat
Tom Stoppard:
ROSENCRANTZ I GUILDENSTERN SU MRTVI
repriza dramske predstave
Ansambl Osječkog ljeta kulture
Redatelj: Zlatko Sviben
Dvorište Franjevačkog samostana (1)
OLJK - Osječko ljeto kulture 2007. - program
Tanja Grganović
Odnosi s javnošću OLJK-a
Foto:
Marin Franov/OLJK
Muško
Nebitno
Žensko
