U četvrtak,
19. srpnja 2007. u
Galeriji likovnih umjetnosti Osijek (Europska avenija 9) u
20h - otvorenje izložbe
Branka Crlenjaka:
Nepoznati Vukovar.
O izložbi
Izložba je realizirana suradnjom tri galerije,
Gradskog muzeja Vukovar,
Gradskog muzeja u Vinkovcima i
Galerije likovnih umjetnosti u Osijeku. U Vukovaru i Vinkovcima izložba je bila tijekom srpnja i lipnja dok će u osječkoj galeriji biti od 19. srpnja do kraja kolovoza.
U punom opsegu izložba obuhvaća 110 slika nastalih u proteklih nekoliko godina, nakon umjetnikova povratka iz progonstva, no osječki postav će biti nešto manji obzirom na prostor. Katalog izložbe uz mnogo reprodukcija vrlo temeljite i detaljne kataloške obrade umjetničkog opusa
Branka Crlenjaka sadrži tri teksta:
Zdraka Dvojkovića Branko Crlenjak-dobri duh Vukovara,
Vlastimira Kusika Nove slike Brane Crlenjaka i
Ivice Belamarića Vukovarski pejsaž Brane Crlenjaka. Uz ove tekstove u katalogu je i autobigrafski tekst samog Branka Crlenjaka pod nazivom Autoportret koji nas vodi kroz autorov život posebno dramatično evocirajući rat, progonstvo, nestanak i uništenje mnogih Crlenjakovih djela.
O autoru
Branko Crlenjak rođen je 1930. u Vukovaru. Osnovnu i srednju školu, gomnaziju, završio je u Vukovaru a Filozofski fakultet u Zagrebu. Svoj radni vijek Crlenjak je proveo kao srednjoškolski profesor u Vukovaru a tijekom rata kao prognananik u Zagrebu predavao je na Školi za primjenjenu umjetnost i dizajn.
Hrvatskoj kulturnoj javnosti Branko Crlenjak ili kako sam kaže za sebe - Brane, što je uzeo kao pseudonim, poznatiji je kao kipar i posebno medaljer, autor mnogih spomenika, daroviti pisac i kroničar nego slikar. No, slikarstvo je itekeko važan dio njegovog umjetničkog djelovanja, obilježeno, kako je napisao različitim fazama:“impresionizmom, katranskim ekspresionizmom i lirskom apstrakcijom“.
Nažalost upravo taj dio stvaralaštva uz spomenike u javnom prostoru posve je uništen ili je nestao tijekom rata.
Slike na ovoj izložbi nastale su u prošlih nekoliko godina.
„
Svaka slika posebno i sve slike zajedno pažljivo i sustavno grade se poput temeljito uslojenih slogova boje nanešene ravnim i plošnim kistom i još više slikarskom špahtlom kojoj je svaki potez poput cigle u zidu. Slika gradi samu sebe, u svakom dijelu predstavljanja vlastite cjelovitosti ona je gusti i sažeti monolit čije će se rastakanje razliti u slici tek u onim dijelovima koji čine nebeski horizont. Nije to međutim slikarski princip koji se drži sebe neovisno o motivu. Crlenjakova slika bavi se motivom na tragu skrivene težnje i čežnje, spojiti u slici odnosno predstaviti njezinu vizualnosti tako što će ponovo pretvoriti u stvarnost ono što je nekada bilo jedno i cjelovito no iz samo njemu u nama znanih razloga, ono je srušeno i urušeno. Taj srušeni svijet, svijet srušenog grada slikar sklapa u novi, sada samo i jedino, slikarsko jedinstvo.
Tu izražajnost, skrivenu u spektru lazurnih tonaliteta Crlenjak prepoznaje kao ono svoje i željeno.
To je njegova slika.
Slikarsku zavičajnost svoga slikarskog svijeta Brane Crlenjak udomio je u emocionalnu zavičajnost svoga grada. Velika je količina emocija koje su ugrađene u svaku njegovu sliku. Za mnoge, loše slikare, to je velika zamka u koju upadaju, naime, da emocije diktiraju slikarsku fizionomiju da bi se slika u tome slikarstvu izgubila. Kod Crlenjaka je posve drugačije, negov je slikarski svijet podnio teret snažnih emocija, ugradio ih u sebe, osnažio sebe ali i njih postajući tako snažnim osloncem jednom i nesumnjivo vrijednom slikarskom i ljudskom svijetu.“
(
Vlastimir Kusik,
Nove slike Brane Crlenjaka, katalog)
Muško
