Produženjem mjera Stožera i dalje ostaju
zatvorene mnogobrojne djelatnosti u kojima je zaposlen velik broj osoba, dok se isplaćuje
4.000,00 kuna mjesečno u ostalim djelatnostima, a u javnim i državnim službama plaća je ostala ista. Je li se razmišljalo o tome da u nekim djelatnostima rade samohrani roditelji, negdje i oba roditelja rade kod istog poslodavca. Što je s njima i s njihovom djecom?
Je li zaista bio isti
blagdanski ugođaj u obiteljima koje primaju tih 4.000,00 kuna ne znajući hoće li s prvim danima u siječnju možda završiti na
Zavodu za zapošljavanje. Kakav Božić su ti roditelji mogli priuštiti svojoj djeci? Je li ih išta dočekalo pod borom? Kada će popustiti sa mjerama? Koji točan broj želite da "osvane" da se uopće počne razmišljati o otvaranjima
ugostiteljskih objekata, fitness centara i ostalih zatvorenih djelatnosti?
Smatram da je to
minimum informacija koje je Vlada dužna podijeliti, ne samo s poduzetnicima, nego i sa svim građanima, ili Vladu jednostavno nije briga što će biti s tolikim brojem zaposlenih i njihovim obiteljima? Neka se nauče snalaziti s 4.000, kuna!?
Milijardu kuna prihoda koje bi u prosincu imali ugostiteljski objekti u vlasništvu malih hrvatskih poduzetnika većinom se prelila u
maloprodajne lance u stranom vlasništvu. Zar naši poduzetnici
nemaju pravo zaraditi svoju plaću jer od potpore od 4.000,00 kuna jednostavno
nije moguće živjeti, pošto navedeni iznos
nije dostatan za četveročlanu obitelj. Zašto Vlada nije takvu potporu namijenila sebi, a poduzetnike i zaposlenike pustila da rade?!
Hrvatski zavod za zapošljavanje bilježi
porast nezaposlenih, a prema posljednjim podacima u Hrvatskoj imamo
161.768 nezaposlenih osoba. Također, vidljivo je da je ta brojka svakim danom sve veća. Mjere pomoći su tu, ali jednostavno
nisu dovoljne. Ovdje se radi o Odluci donesenoj od strane Stožera gdje se
zabranjuje pravo na rad, a to isto pravo nije adekvatno kompenzirano što rezultira ogromnim štetama ne samo za pojedince, već i za roditelje zaposlene u tim djelatnostima, a samim time pogađa i njihovu djecu.
Zar djeca ne zaslužuju sigurnu budućnost u Hrvatskoj?
Mjere koje se donose od strane Vlade
nisu mjere za poduzetnike. Teret pandemije opet je pao najviše na leđa velikog broja građana i obitelji koji od svoga rada žive, a istovremeno im se nude i daju iznosi
nedostatni za dostojanstven život i pravi se diskriminacija obitelji što u pravno uređenoj državi ne smije biti slučaj.
Draga Vlado, apeliram da prestanete biti ad hoc Vlada, već Vlada Republike Hrvatske, na koju će se svaki građanin, kao i svako dijete, moći osloniti. Koja će im omogućiti ostanak u sigurnoj, prosperitetnoj Hrvatskoj te dostojan život i normalno djetinjstvo bez upita: Kako ćemo sutra preživjeti?!
[Sponzorirani članak]
Nebitno
