razmišljam..

Uhh, to mi se događa stalno.

Ne, ne vjerujem da se radi o PRETJERANOM analiziranju stvari nego o potrebnom i normalnom. Moj unutarnji konflikt nastaje kada shvatim (ili samo mislim) da sam zbog svojih analiza drugima naporna. A onda ne bih pobjegla u veliki grad, nego u prirodu. Uostalom, konjima se uvijek izjadam, analiziram im do besvijesti, a imam osjećaj da me razumiju Bar se ne bune, ne vrte očima i ne skreću priču na "Znaš onu, kćer od one kurve, ova ti je sad s mužem od one rospije, a on ti je..."

Često pomislim kako sam naporna pojedinim ljudima pa se koji trenutak ili nešto dulje osjećam loše. Onda se, ipak, saberem i shvatim - pa šta?? I oni su naporni meni.

Rajnus je napisao/la: › CatCloe je napisao/la (Pogledaj post): › nekad??? bolje reći - stalno. i mislim da sam češće naporna sebi nego drugima, jer svoje filozofije samo ponekad iznosim naglas, a u mojoj glavi se vrte non-stop.. i mislim da je to nešto prilično tipično za žene (dobro ajd, i rajnusa) muški uglavnom stvari ili ne doživljavaju ili ih uzimaju zdravo za gotovo i ne opterećuju se ni najmanje s kojekakvim pojedinostima i filozofiranjem... možda je idealno funkcioniranje negdje na pola puta između njih i nas.. nekad bi stvarno voljela da na glavi imam prekidač na kojem piše ON i OFF Ovo da shvatim kao pozitivnu ili kao negativnu kritiku

sam izaberi. znaš kako se kaže: beauty is in the eye of the beholder

Ne znam ja nista, moja je percepcija i tako drugacije od vecine

...uglavnom sam naporna i sebi i drugima...samo, ima jedan problem: ako sam naporna drugima, oni se okrenu i odu, stave me na ignore ili nadju vec neko efikasno rjesenje...veci je problem sto sam naporna samoj sebi, a ne mogu pobjeci od toga....

kontam da jedino kad me pere pms i to čovječe što sam starija sve me više opere,,,pukne me tako po mozgu da ne mogu vjerovat nakon para dana što sam ja vrtila u glavi, kakvi su me filmovi prali,,,pa to je strašno što ti hormoni rade čovjeku

Ja mislim da postoje osobe pred kojima sam definitivno naporan , ne znam sto mi se dogada jednostavno svjestan sam, ali se ne mogu zaustaviti , a opet postoje one pred kojima mi se ne da ni progovoriti jedna rijec i sutljiv sam i hladan bah bah

previse razmisljam i to je moj problem...oko sitnice napravim epsku raspravu...i pri shvacanju nekih stvari uvijek imam drugaciji i kompliciraniji pristup (zato recimo i ne mogu slusati nase pjesme jer kad cujem rijeci koje su totalno ne povezane i ponekad bas i nemaju smisla samo se nazivciram)

PsychoSoldier je napisao/la: › previse razmisljam i to je moj problem...oko sitnice napravim epsku raspravu...i pri shvacanju nekih stvari uvijek imam drugaciji i kompliciraniji pristup (zato recimo i ne mogu slusati nase pjesme jer kad cujem rijeci koje su totalno ne povezane i ponekad bas i nemaju smisla samo se nazivciram)

potpisujem... ista je situacija i samnom. previše se zamaram oko nekih nebitnih stvari, ali zaista nebitnih i to me zna toliko ubedirati i onda ne znam šta da radim, a sve zato što previše sve analiziram, gledam sa svih strana... jednostavno previše razmišljam i to je to. i znam da zbog toga ( a možda i zbog ove tri točkice na kraju svake rečenice) možda mogu biti naporan nekima, ali takva sam i ljudi me prihvaćaju na sreću...

Znam bit naporan sa svojim analizama, planiranjima raznih gluposti od toga šta ću sutra jest do, ne znam, kojeg datuma ću konačno završit faks, al po meni je sve to normalno.Ne poznam ni jednu osobu koja bar u jednom trenutku nije bila naporna ili se uvukla u neku bespotrebnu analizu nečeg totalno debilnog.
Jedino me maleriše što mi mozak nekad zna radit 100 na sat, eto prije dva tri dana lego spavat u 00:15 i nisam mogo zaspat do 5:30 ujutro, jednostavno misli šibaju kroz glavu ko auti na autoputu i nemoš se isključit, dobro da nije bilo nekog pored mene ubio bi ga mislima

ljudi koji me dobro poznaju...zanju i to da se uvijek previše uživim u stvari...(ne u tom smisli da sad skačem okolo i nerviram ljude) nego se uvijek previše iznerviram sa svim što me okružuje sve si uzmem previše k srcu..i onda na kraju ja više ispatim neko drugi.. previše analiziram i smišljam moguće razloge rješenja.i sve to..i time samo sebe nerviram..a ponekad i ljude oko sebe...a šta ću takva sam kakva sam...

PsychoSoldier je napisao/la: › previse razmisljam i to je moj problem...oko sitnice napravim epsku raspravu...i pri shvacanju nekih stvari uvijek imam drugaciji i kompliciraniji pristup (zato recimo i ne mogu slusati nase pjesme jer kad cujem rijeci koje su totalno ne povezane i ponekad bas i nemaju smisla samo se nazivciram)

apsolutno se potpisujem ovoj izjavi... !! too much analyzing.. a to sa glazbom da ni ne spominjem... a tek filmovi.. onako, trivijalne romantične komedijice s kojima se tako brutalno sprdam, da me ''su-gledači'' tijekom filma gledaju s ogromnim upitnikom u očima.. a kad... a šta da radim..

Nekada sam naivno mislila da svi ljudi razmišljaju i da zato imamo mozak, ali rano skontah da te smatraju čudnim ako skontaju da koristiš spomenuti organ.
Na sreću, znam nekoliko "čudnih", neke upoznah i na ovom portalu pa se ne osjećam usamljeno u svom svijetu.

Nekad stvarno sama sebi idem na živac sa svojim filozofijama,sve što je nekom drugom pod normalno ja izanaliziram 101 put iz svih kutova...
i opet ništa bolje ne prođem od onih koji idu grlom u jagode,et ti filozofije

Taka ti narav iliti ćud.
Znaš ti onu pričicu o žabi i škorpiji?

a je mi narav
neznam,ajde