Na e-mail redakcije stiglo je pismo jedne majke, profesorice koje možete pročitati u nastavku:
Poštovani, javljam se kao prosvjetni djelatnik, profesor savjetnik. Majka učenika.
Ogorčena sam i sramim se ovog štrajka naših intelektualaca koji traže dostojanstvo štrajkom. Podsjećaju me neodoljivo na dostojanstvo ŠATORAŠA, Samo čekam još plinske boce.
Svoju plaću sam podigla radom, zalaganjem i predanošću i stoga me mnogi mrze. Mrze me jer i ne štrajkam. Ne postiže se dostojanstvo i poštivanje štrajkom. U školi mi nisu organizirali nastavu na koju imam pravo iako sam na vrijeme prijavila da ću raditi.
Sramota me kolega koji su intelektualci i svoja koplja lome na najslabijima.
Slušala sam njihova neprofesionalna ismijavanja učenika i roditelja na sjednicama. Polovica mojih kolega nemaju svoju djecu. Prijete neopravdanima i jedinicama ako djeca ne dođu na nadoknadu njihovog štrajka.
Moji učenici neće biti oštećeni niti ću ih prisiljavati na nadoknade. Štrajkat ću s njima.
Moje dijete neće niti jedan dan odrađivati štrajk. Mene ne možete preplašiti. Tri dana roditelj može opravdati i ne nasjedati na upite razrednika za razlog. Razlog izostanka je privatno pravo djeteta i roditelja. Nakon toga će moje dijete dobiti prehladu ili gripu i ići će kod liječnika .
Učenici pokažite svojim uzoritim profesorima da ste brzo usvojili njihov građanski odgoj i uz pomoć svojih roditelja markirajte i vratite vaša oduzeta prava i spriječite maltretiranje koje traje 4 tjedna.
Profesori štrajkaju radi toga da im se povećaju koeficijenti u odnosu na ostale zaposlenike u javnom sektoru, jer da je njihov rad podcijenjen u odnosu na ostale, ako sam dobro razumio njihove predstavnike. Oni kojima su upućeni zahtjevi za povećanje koeficijenta bili su nekada njihovi učenici, i to ne jedan dan, nego 12 godina. Eto kako su ih naučili.
Kad roditelja istuče njegovo vlastito dijete je li to bio dobar odgoj?
Eh, i ja lupetam.