Barutana: Novo kazalište: Smrtoples

OTKAZANO zbog bolesti plesačice. U zamjenu će se održati predstava "Smrtoples" zagrebačkog kazališta "Kufer".

U prostoru Barutane, na lijevoj obali Drave, od 27. svibnja do 17. lipnja 2007. godine Gradske galerije Osijek predstavljaju novu kazališnu scenu.

U subotu 16. lipnja 2007. održat će se predstava "Gramatika" koprodukcija TRAFIK-a (Tranzicijsko-fikcijsko kazalište) iz Rijeke i MUZEUM-a iz Ljubljane. Početak je u 21 sat, ulaznica je 20 kuna, a može se rezervirati ili kupiti u Galeriji Waldinger (Fakultetska 7, Osijek) od utorka do nedjelje u vremenu od 17 do 20 sati.

O predstavi...

Između istosti i jednako neostvarive drugosti, lik je, baš kao i kazalište, u vječnoj potrazi za svojim dvojnikom.

Autorica: Magdalena Lupi; Izvođačice i koautorice: Mila Čuljak i Sabina Schwenner; Skladatelji i izvođači: Marin Alvir i Robert Merlak; Scenografkinja: Lara Badurina; Kostimograf: Iztok Hrga; Oblikovatelj svjetla: Igor Remeta.

Predstava "Gramatika" nastala je u koprodukciji nezavisnih kazališta Trafik iz Rijeke i Muzeum iz Ljubljane, a svoju je premijeru imala 9. listopada u Ljubljani, na uglednom međunarodnom festivalu suvremenih umjetnosti "Mesto žensk" (Grad žena), koji je ove godine tematizirao različita značenja povijesti i sjećanja.
Predstavom "Gramatika" TRAFIK se vraća svome stalnome istraživačkome mjestu – pojedincu upisanome u vlastitom tijelu. U njoj ga zanimaju dvije slavne Riječanke iz prve polovice 20. stoljeća: sestre Gramatica - Emma i Irma, nekada svjetski poznate kazališne i filmske glumice, danas na marginama sjećanja u svojoj domovini. No, predstava Gramatika nema namjeru baviti se životopisom Irme i Emme, već izgraditi vlastiti imaginativni svijet koji se fokusira na pojedinca u odnosu do "drugačijeg" tijela. Sestre Gramatice ovdje su sijamske blizankinje. Dva različita ženska izvođačka tijela spojena u jedno. Kroz pitanje različitosti ili istosti identiteta, sijamke osmišljavaju osobna pravila svog scenskog postojanja. Ispisuju neku svoju intimnu gramatiku kretanja. Potpuno različitu od pravila.
Tretira li se onda takvo tijelo "greškom"? (Magdalena Lupi)

Iz kritika...

"Ni ovoga puta autoricu Magdalenu Lupi nije zanimala rekonstrukcija životopisa, nego su joj sestre Gramatica poslužile tek kao dosjetka na temelju koje je izgradila imaginativan i posve autentičan kazališni svijet. Kako u izvedbenom smislu TRAFIK svoje predstave uvijek promišlja kroz prepletanje fizičkog i plesnog teatra te mimskog izričaja, i ovoga puta u središtu njegova zanimanja našao se problem tijela, odnosno pitanje na koji se način pojedinac “upisuje” u vlastito tijelo i prostor. Upravo ovdje počinje inovativnost predstave “Gramatika” jer su izvođačice Mila Čuljak i Sabina Schwenner tijekom cijele izvedbe neprestano fizički spojene, tako da dva izvođačka tijela zapravo funkcioniraju kao jedno.
(...) Osim teme identiteta TRAFIK-ova predstava zanimljiva je i zato što na originalan način uvodi temu dvojnika, koja ja kazalištu uvijek bliska jer ono kao predstavljačka umjetnost po svojoj prirodi pokazuje glumca i njegov lik. U tom smislu predstava “Gramatika” je na tragu razmišljanja Patricea Pavisa koji u svom «Pojmovniku teatra» navodi: «Između istosti i jednako neostvarive drugosti, lik je, baš kao i kazalište, u vječnoj potrazi za svojim dvojnikom." (Kim Cuculić, Novi list)

"Što se događa kada dva različita tijela spojimo u jedno? Kako određujemo takvo tijelo? To su neka od pitanja koja nameće Gramatika, i koja se pokušavaju riješiti putem tjelesnosti, plesnog i fizičkog kazališta svojstvena Trafikovu radu. (...)
Irmu i Emmu (sestre Gramatice), izvode Mila Čuljak i Sabina Schwenner. One su doslovno uvijek spojene jednim dijelom tijela, uz pomoć rastezljive tkanine, i tako se pokušavaju kretati. I dok se na početku izvedbe gotovo čine kao jedno dvoglavo tijelo, s vremenom se sve više udvostručuju i funkcioniraju u savršenoj usklađenosti, dijeleći ravnotežu, poštujući zajednički prostor i vrijeme. Zahvaljujući dobru međusobnom osjećaju, one se uspijevaju kretati kao jedno. Ista je stvar lijepo razrađena i na razini mimike lica, koja je slična, a opet u sitnicama individualna a jednako je i na razini kostima (Iztok Hrga) i scenografije (Lara Badurina)." (Jelena Mihelčić, Vijenac)



O Novom kazalištu...

Oslanjajući se na temelje Mini-teatra i Neovisne umjetničke scene Barutana, a vođeni željom (štoviše potrebom) da i ovaj grad, kao središte istočnog dijela Hrvatske, obogati svoju kulturnu ponudu odlučili smo pokrenuti program Novog kazališta.

Kako je grad Osijek osnovao novu ustanovu, Gradske galerije Osijek, koja u svom programu, pored promicanja suvremene likovnosti, novih medija, filma i video umjetnosti, ima i odjeljak namijenjen teatarskom izričaju, a, uz to, i jedinstveni prostor Barutane – eto prigode za sve željne drugačijeg, neposrednijeg, aktualnijeg kazališta!

Izbor Novog kazališta nepretenciozne su, inteligentne i poticajne kazališne predstave, koje možda ne zadivljuju svojom raskošnošću niti grandioznošću, ali govore o vremenu Sada i Ovdje, o nama kakvi Jesmo (ili bi tek željeli biti).
Jer… Suvremeno kazalište je kazalište vizualnih, jezičnih i gestualnih posebnosti i osobnosti. A da je svatko poseban i da se ne treba zadovoljiti s manjim niti miriti sa zatečenim stanjem nego uvijek od sebe i od drugih tražiti više i bolje zapravo je jedino naslijeđe koje kazališni umjetnik (ta neprofitabilna pijavica državnih i gradskih proračuna) može ostaviti iza sebe... Na tragu ovih ideja (a kao uvod u buduću vlastitu produkciju) Novo kazalište predstavlja vam ovim programom ("vikend-gostovanja") upravo predstave kakvima i samo teži – predstave: posebnosti i osobnosti. A vi ćete ih, vjerujemo, željeti i voljeti (po)gledati…

Sve predstave u Barutani počinju u 21 sat. Rezervacije i prodaja karata: Galerija Waldinger (Fakultetska 7, Osijek) od utorka do nedjelje u vremenu od 17 do 20 sati. Cijena ulaznice iznosi 20 kuna.

Program...

Nedjelja, 27. svibanj 2007.
Kazalište KNAP – «Kulturni centar Pešćenica», Zagreb
SMISAO ŽIVOTA GOSPODINA LOJTRICE
redatelj: Saša Anočić

Subota, 2. lipanj 2007.
KNAP & Vilim Matula, Zagreb
TOČKA
redateljica: Branka Trlin

Nedjelja, 3. lipanj 2007.
Gradsko kazalište «Joza Ivakić», Vinkovci
LIFT ZA KUHINJU
redatelj: Vjekoslav Janković

Subota, 9. lipanj 2007.
Teatar EXIT, Zagreb & NUS Barutana, Osijek
TO SAMO BOG ZNA
redatelj: Saša Anočić

Nedjelja, 10. lipanj 2007.
Teatar EXIT, Zagreb
SHAKEspeare na Exit (SHAKEing SHAKEspeare)
redatelj: Matko Raguž

Subota, 16. lipanj 2007.
Teatar TRAFIK, Rijeka & MUZEUM, Ljubljana
GRAMATIKA
redateljica : Magdalena Lupi

Nedjelja, 17. lipanj 2007.
Teatar EXIT, Zagreb
ZAPADNI KOLODVOR
redateljica: Ksenija Zec

[s]

ajde konačno da i barutana počne služiti nekoj svrsi!
prostor je preedobar

Prostor je predobar, ali ni predstave nisu nesto losije. Doduse, neke su vec gostovale u Osijeku (i samoj Barutani), ali kontam da ce se ici na nesto... ;-)

Svi marš u Barutanu!

Oprostite na izražavanju. No vrijedi i vrijeđati kako bi se ljude ovdje natjeralo na ovako nešto. Nema izgovora, čak ni karta nije skupa, i najsiromašniji student može žrtvovati 3 piva za kulturu grada.

neznam jel se to meni čini, al u osijeku se nešto počinje događati!? u posljednjih godinu-dvije dana mislim, barutana(izložbe, predstave), galerije(waldinger, glu...), gradi se naveliko (trg, zgrada i previše, kolodvor), glazbena scena se polako budi(koncerti m-teatar, oxygen...), zoo,... neznam možda samo ja imam takvo mišljenje!! al čini mi se ko da ide sve malo nabolje, malo po malo!! možda sam tebao postavit novu temu al dobro

ma koji će nam K još jedno kazalište nek stave tamo u tvrđi di je onaj kazamat ili kak se već zove....
barutanu treba ostaviti za koncertni prostor jer je ipak udaljeno od grada i nikom nesemta.... a ko bi išo preko na neku predstavu jednostavno mi se neda tamo ići da bi mirno sjedio koji sat....

saba je napisao/la: ma koji će nam K još jedno kazalište nek stave tamo u tvrđi di je onaj kazamat ili kak se već zove.... barutanu treba ostaviti za koncertni prostor jer je ipak udaljeno od grada i nikom nesemta.... a ko bi išo preko na neku predstavu jednostavno mi se neda tamo ići da bi mirno sjedio koji sat....

kazamat je izložbeni prostor...
ovaj prostor je savršen za koncerte, ali ova mi je ideja jako privlačna.
bravo!

ne vidim zašto i kazalište i koncerti ne bi bili u istom prostoru


i za jedno i za drugo treba pozornica


jedva čekam da ovo počne

OBAVIJEST O OTKAZIVANJU PREDSTAVE

Predstava "Gramatika" Teatra TRAFIK koja je trebala biti održana 16. lipnja 2007. (subota) otkazana je zbog bolesti plesačice.

No, umjesto navedene predstave u istom će se terminu održati druga, "Smrtoples" u izvedbi teatra "Kufer" iz Zagreba.

Redatelj: Mario Kovač; Autor: Claire Dowie; Prevoditelj: Filip Krenus; Koreograf: Natalija Manojlović; Ostali članovi autorskog tima: Ivana Krizmanić, Marko Makovičić.

Jeste li kad čuli za stand-up tragedy? Nismo ni mi, ali baš tako svoju je novu produkciju, domaću praizvedbu britanskog teksta, krstio KUFER.

"Death & Dancing" ili u prevodu Filipa Krenusa "Smrtoples" tekst je britanke Claire Dowie, autorice, performerice, pjesnikinje, komedijašice i začetnice onoga što ona naziva stand-up kazalištem. Za razliku od televizijski poznate stand-up comedy, kod Dowie je prije riječ o interaktivnom kazalištu koje izravno reagira na reakcije publike. Priča je to o dvoje mladih istog unisex imena Max, koje, između ostaloga, spaja i nepripadnost heteroseksualnoj većini, a čije se prijateljstvo nađe na kušnji onog trenutka kad se počinje nazirati kraj neobavezne mladosti. Za oboje, naime, postaje nužno donijeti odluku: pristati na norme i prikriti svoju različitost ili nastupiti otvoreno, vjerovati u vlastite ideale i podnijeti posljedične gubitke.

U predstavi koju je režirao Mario Kovač, igraju Marko Makovičić i Ivana Krizmanić, koja je zapravo i inicijator projekta budući je tekst pronašla tijekom svog glumačkog obrazovanja u Londonu.

Ako tražite trenutačni izlaz iz ulične vreve ili tjeskobnih međuljudskih odnosa, "Smrtoples" će vas opustiti s dvama elementima što čine dobar kabaret: uz izvrstan izbor glazbe, nenametljivo će vam se ukazati (možda i vlastita) zbilja u komičnom zrcalu.

Iz kritika...

Na pitanje što je to u hrvatskom kazalištu začudno, kontroverzno i potencijalno subverzivno, pa čak i opasno, već dugo nema odgovora. Barem ne u kazalištima koja svoju vidljivost prepoznaju po, na primjer, uvrštenju u gradske vodiče, ili novinske stupce koji dnevno najavljuju izvedbe. U takvoj situaciji hvaliti se posebnošću mogu tek rijetki, a i oni prije zbog nepripadanja matici, nego zbog isticanja vrijednosti vlastitog rada. Privatne inicijative, okupljanja grupa po projektnoj osnovi ili pak njihov konstantni rad ali u mreži sličnih, gdje se pomalo gube identiteti i prepoznatljivost, odlika je onoga što se samo uvjetno može nazvati Drugim hrvatskim kazalištem. Do potpunog zrcaljenja, kad će ono postati Drugo hrvatsko glumište, treba mu još samo malo hijerarhije, i još bolja povezanost. Tad će razlike zaista biti još samo prostorno-financijske naravi.
Jedan od najboljih primjera tog mogućeg zrcaljenja put je KUFER-a ili Kazališne udruge frustriranih redatelja, nastale iz želje da se kazalištarcima u raskoraku između akademskog idealizma i navodno okrutne tržišne kazališne zbilje pomogne napraviti prvi korak. Već i ovako postulirana funkcija ove produkcijske platforme, nominalno jest pozitivna, ali je istovremeno i zazorna. No, kao i uvijek u domaćem kazalištu, teorija i praksa se jako razlikuju, pa KUFER ipak nije purgatorij niti arena za pripitomljavanje. S još uvijek više uspjeha nego neuspjeha u ne čak ni solidnom, nego u danim uvjetima impresivnom popisu od jedanaest produkcija, još je uvijek riječ o ne više apsolutnom ali i dalje pozitivnom fenomenu.
Procjep između želja i mogućnosti, ali još više između pristajanja i slobode, kvalitetno je dramski obrađen jer autorica je osobnom izvedbenom praksom brusila leksik i situacije, pa u tome podsjeća na Stevena Berkoffa. Zapravo, Claire Dowie nije daleko od tog starog pokvarenjaka i provokatora, ali s bitnom razlikom da je njezin tekst prihvatljiviji, što ne znači i da je «upeglaniji». Jednostavno, ona likovima ostavlja osjećaje u meko kuhanoj inačici, pripadali oni senzitivnom homoseksualcu ili robusnoj lezbijki. Blago karikaturalna karakterizacija pritom jest pomalo stereotipna, ali ne zbog «Will and Grace» efekta, iako predstava pomalo računa i na taj aspekt.
«Smrtoples» je predstava koja bi trebala imati budućnost, jer je namijenjena generacijama koje će se u njoj prepoznati i jer nosi gotovo kabaretski ton iz kojeg je i stvorena. (Igor Ružić, Radio 101)

O kazalištu "Kufer"...

KUFER (kratica od Kazališna udruga frustriranih redatelja) postoji od 2001. godine. Osnovale su je redateljice Dora Ruždjak i Franka Perković, s ciljem promoviranja mladih kazališnih umjetnika. Činjenica je da deseci glumaca i redatelja nakon završene ADU nemaju mogućnost realiziranja projekata koji bi im omogućili daljnji kreativni razvoj, već su prisiljeni na brojne kompromise kako bi donekle osigurali svoju kazališnu (a i životnu) egzistenciju.

Kroz KUFER-ove projekte do sada je prošlo 80-ak uglavnom mladih glumaca, plesača i redatelja, a predstave su osvojile niz nagrada gostujući na gotovo svim domaćim i mnogim stranim festivalima.