EKO trg u
četvrtak, 11. srpnja 2019.
Iz Novog svijeta, a "naše oduvijek"
Hrana – oduvijek velika i neiscrpna tema. U njoj jedno poglavlje intenzivno miriše na cimet, klinčiće, muškatni oraščić, papar: Europa, 15. stoljeće, opustošena ratovima i kugom žudi za brzim oporavkom i najvećim blagom – začinima. I traži novi put, ne više na istok već na zapad. Ono što je koncem 15. i početkom 16. stoljeća uslijedilo, za jedan će dio svijeta – Novoga svijeta – biti pogubno.
Predaja kaže kako su starosjedioci Amerike vjerovali da su biljke naša braća i sestre, da nam kazuju priče, pa ako ih slušamo, razumjet ćemo ih. Kakve su priče mogli slušati španjolski i portugalski moreplovci donoseći na svojim brodovima plodove, biljke i sjemenke kukuruza, rajčice, krumpira, graha, mahuna, kikirikija, suncokreta, paprike, avokada, ananasa, čičoke, vanilije, bundeve, tikve, kaktusa? Ne znamo. Možda su samo dvosmisleno prošaptale: od sada ništa neće biti isto – na vašim poljima i tanjurima. I uistinu, promijenilo se mnogo toga. Danas mnogi rajčicu smatraju zaštitnim znakom mediteranske kuhinje, bez krumpira nezamisliva je srednjoeuropska kuhinja, Mađari ne mogu nez paprike, s bundevama svih oblika, veličina i boja hvale se svi, kukuruz i suncokret naše su stare kulture itd.
Hrana je velika tema, ima bezbroj poglavlja, a mi na Eko trgu biramo uvijek ono s dobrim porukama. Mijenjaju se trendovi i prehrambene navike; ono što je do jučer bilo nepoznato i strano, danas je naše i domaće. I neka tako bude, ali jedno je važno: ne govore samo biljke, već cijela priroda... Vjerujemo da će vas privući naša priča iz Novog svijeta. "ispričat" će je naš domaći kukuruz šećerac (kuhan, naravno), naše rajčice, paprike, suncokret, mahune, grah, bundeve i tikve.
Nebitno
