Nekada smo mogli birati između
šarana, soma, mrene ili tolstolobika. Kečige i štuke bile su rjeđe, a
smuđ i pastrva viša kategorija. Od jadranskih riba kupovali smo za
srdele i skuše, a onda su u ribarnice stigle
orade i brancini, rjeđe škarpine i zubatci. Gof, kovač, fratar i grdobina bili su mnogima nedostupni i jeli smo ih samo u posebnim prigodama. Iz te kategorije, iznad stotinu kuna za kilogram, danas su najprodavaniji
lososi i tune. Prije nekoliko tjedana, ekskluzivno na policama Metroa, pojavili su se odresci
plavoperajne tune. Cijena? Sitnica:
279,99 za kilogram. I to još na „akciji“!
Najskuplje, a na akciji?!
Pored nje meso oceanske tune prodavalo se po uobičajenih
stotinu i neku kunu pa su kupci nekoliko puta provjeravali vide li dobro akcijsku cijenu jadranske tune višu
170 posto od one koju su i dosad kupovali u obliku nekoliko šnicli, jer su ionako bile triput skuplje od svinjećih.
„Da nije ovo neka greška?“, pitali su prodavače.
„
A ne! To je naša domaća tuna iz uzgoja našega generala Ante Gotovine“, pojasnili bi uslužni prodavači i dodali da se prilično dobro prodaje.
Treba cijeniti svoje, o tomu
nema spora, ali nekako se nameće pitanje zašto je
domaće često skuplje od stranog kada je u startu oslobođeno
visokih troškova prijevoza, sanitarnog pregleda na granici i prolaska kroz ruke nekoliko trgovaca dok dođe na prodajne police? Neki su se našalili i pitali je li u cijenu uračunat i ratni dodatak za generala ili naknada za primjenu novog Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata? Kako bilo, osim što je meso jadransko i svježe, činjenica da je proizvedeno u uzgajalištu našega najomiljenijega generala iz
Domovinskog rata u kornatskom arhipelagu, daje mu dodatnu vrijednost i poseban gušt.
Ustupak hrvatskom tržištu
Plavoperajna tuna, ili plavorepa kako piše na cjeniku uz odrezak iz
uzgajališta Pelagos net farme d.o.o. iz Zadra, najskuplja je među više od
120 vrsta ribe i morskih plodova koje Metro nudi hrvatskom tržištu. Asortiman je uvjetovan potražnjom, sezonom, vremenskim prilikama, lovostajem ili drugim odrednicama, a Pelagosova tuna ušla je u ponudu nakon ugovora potpisanog u veljači. I premda je mnogima nedostupna na obiteljskom menűju, odvajanje dijela uzgojene tune na hrvatsko tržište izraz je Gotovinina ustupka domaćim gurmanima. Na toj bi tunjevini sushi/sashimi kvalitete naime, zaradio znatno više u Japanu, gdje je i dosad plasirao cijelu proizvodnju.
Proteklih godina uveseljavali su nas
rekordi koje su obarali vlasnici japanskih lanaca uglednih restorana, plaćajući početkom kalendarske godine na aukcijama na najvećoj ribarnici svijeta, tokijskoj Tsukiji, astronomske cijene za izložene tune.
Početkom 2018. godine plavoperajna tuna teška
405 kilograma prodana je za približno
330.000 dolara. Kupio ju je lokalni trgovac ribom
Yamayuki. Bio je vrlo zadovoljan obavljenim poslom rekavši da je konačna cijena bila niža nego što je očekivao. I bio je u pravu, jer je još 2014. za znatno manju tunu predsjednik sushi lanca
Zanmai Kiyoshi Kimura izlicitirao 1,8 milijuna dolara, čak tri puta više nego godinu ranije.
Rekord je srušen na ovogodišnjoj aukciji kada je plavoperajnu tunu od
278 kilograma isti kupac platio
3,1 milijuna dolara (20-ak mil.kuna), što je oko
9.700 eura po kilogramu! Riba je ulovljena u Omi, na sjeveru glavnog japanskog otoka Honshu, koje je na glasu kao jedno od najboljih za izlov tune koja se službeno vodi kao ugrožena vrsta, zbog čega je ulov 2018. godine u japanskim vodama bio iznimno slab pa je cijena porasla više od 40 posto. Inače tuna te veličine prodaje se za oko 60 tisuća dolara, no sudjelovanje na novogodišnjoj dražbi stvar je prestiža i reklame, no Kimura je svejedno priznao da se na licitaciji zanio i platio malo previše. Stručnjaci su izračunali kako će gosti njegova restorana svaki zalogaj mesa te tune platiti oko 230 američkih dolara.
U tim okolnostima mi Hrvati možemo reći da smo privilegirani po cijeni za koju možemo jesti domaću plavoperajnu tunu. Dobar tek!
Tekst i foto: Goran Flauder
Nebitno
