Gradske galerije Osijek pozivaju vas da nam se pridružite u obilježavanju manifestacije
Noć muzeja 2019., u
petak, 1. veljače 2019., u
galeriji Waldinger (Fakultetska 7, Tvrđa - kod Vodenih vrata, Osijek)
I ove godine, javna ustanova Gradske galerije Osijek u svojoj galeriji Waldinger, bogatim programom podržava i obilježava izuzetnu manifestaciju „Noć muzeja“.
…Da, to je ono mjesto, na kraju mračne Fakultetske ulice u Tvrđi, tik do Vodenih vrata, koje svojim programom sustavno promiče i predstavlja osječkoj publici najinovativnije umjetničke prakse. Afirmirali smo se prema suvremenim modelima i strategijama institucionalne prezentacije likovne umjetnosti i mjesto smo koje aktivno promovira progresivna i inovativna ostvarenja suvremene likovne umjetnosti, te kazališnog i filmskog izričaja domaćih i međunarodnih autora. I baš, kao za inat, ali sukladno svojim predpubertetskim godinama (prevalili smo već trinaestu preko leđa) u ovogodišnju zajedničku temu manifestacije „Noć muzeja 2019.“ – „inovacije i digitalna budućnost“ odlučili smo vas pozvati na „klasičnu“ slikarsku izložbu, k tome još i retrospektivnu, našega dragoga sugrađanina, cijenjenog akademskog slikara Josipa Alebića!
Tako ćete imati prilike uživati u slikama i crtežima nastalim između 1974. i 2019.
Ali to nije sve!
Kao mjesto koje intenzivno i predano radi na projektu razvoja publike, odnosno svake subote održava likovne radionice za djecu, Gradske galerije Osijek, u svojoj inovativnosti i uključenju u digitalnu budućnost, otišle su i korak dalje: tako će naši najmlađi sugrađani, u večernjem izdanju likovne radionice za djecu „Waldingerionica by po Mraku“, alebićevske motive Slavonije i ravničarskoga pejzaža, zemljišta i močvare pokušati interpretirati više nego doslovno – koristeći se bojama koje ćemo sami umiješati od slavonskog blata, i snijega (te još pokojeg tajnog sastojka)!
Za ozbiljniji, da ne kažemo odrasliji, dio publike pobrinuti će se sam autor. Tako ćete moći, u neformalnom okruženju, uz šalicu toploga čaja ili kuhanoga vina, i proćaskati s Josipom Alebićem – o njegovim, ali zašto ne i o svojim djelima. A, možda se odvaži i nacrta nešto pred vama (ili s vama) – tko će ga znati?!
A na kraju, već tradicionalno, pozivamo vas na koncert osječkog jazz banda „Argus“, koji će nas svojom odličnom svirkom odvesti prema novome subotnjem jutru…
Vjerujemo kako ćete podržati naša nastojanja da vam pružimo jedinstven doživljaj i pridružiti nam se u veeelikom broju, baš kao što i mi podržavamo sve vrste inovativnosti i digitalne budućnosti naših muzeja i galerija.
Srdačan pozdrav iz Galerije Waldinger
(s kraja mračne Fakultetske ulice u Tvrđi, tik do Vodenih vrata, gdje ponekad, ali samo ponekad i uspijemo uhvatiti Wi-Fi signal).
NOĆ MUZEJA 2019.
Galerija Waldinger, 01.02.2019.
PROGRAM:
Izložba: Josip Alebić: „ADORACIJA KADRA“, retrospektivna izložba
Kustos: Igor Loinjak
18h – 19.30h – „WALDINGERIONICA BY PO MRAKU“ – pozivamo svu zainteresiranu djecu da nam se pridruže u večernjoj likovnoj radionici na temu: „Gledam – Vidim - Osjetim - Naslikam“ (edukativna likovna radionica, pričaonica i igraonica za djecu od ± 6-12 godina)
- Inspirirajmo se postavljenom izložbom – izrada boja od prirodnih materijala i slikanje s njima.
19.30h – 20.30h – „AUTOR LIVE“ – neformalno druženje i razgovor s autorom izložbe Josipom Alebićem
21 sat - Koncert ARGUS JAZZ BAND & TONKA PINTARIĆ
A prije i poslije koncerta: gallery-homemade topli čaj i kuhano vino + tu i tamo pokoja grickalica!
Veselimo se vašem dolasku!
01. veljače 2019. galerija Waldinger otvorena je za posjetitelje od 18 - 00 sati.
Ulaz je slobodan!
O OZLOŽBI JOSIPA ALEBIĆA:
„Umjetnički se put Josipa Alebića geografski može opisati geometrijskim likom trokuta s vrhovima u gradovima Osijeku, Beogradu i Sarajevu. Rastrganost među trima gradovima dijelom je utjecala i na rastrganost u recepciji njegova cjelokupnog opusa budući da se istovremeno u sva tri grada podjednako mogao osjećati strancem i domaćinom. Rođenjem vezan uz Osijek, studijem uz Beograd, a poslom ponajviše uz Sarajevo gdje je radio na Akademiji likovnih umjetnosti, Alebić je neprestano morao balansirati između vlastitoga umjetničkog puta i okruženja u kojem se nalazio. U Osijeku je bio osobito aktivan u ratnom periodu kada je djelovao u Udruzi likovnih umjetnika „PRIZMA“ iz Osijeka te izlagao s kolegama umjetnicima na brojnim izložbama održanim u prvoj polovici devedesetih. Beogradu se nije često vraćao nakon završetka poslijediplomskoga studija u klasi Stojana Ćelića 1974. godine kod kojega je prethodno i diplomirao. Sarajevo se pak možda i nije pokazalo najboljom sredinom za Alebićev temperament jer slikar iz toga podneblja nije crpio gotovo nikakve utjecaje i impresije ostajući uvijek iznova i trajno vezan za geografiju svoga rodnog kraja jer upravo motivima Slavonije i ravničarskoga pejzaža odiše cjelokupni opus koji je nastajao više od četrdeset godina.
Alebić se već za vrijeme studija definirao kao slikar snažna pogleda i s istančanim osjećajem za aktivno gledanje. Naslikani portreti i mrtve prirode, kao i slike običnih predmeta iz svakodnevice kojom je bio okružen, nametnule su se kao početak sigurnoga slikarskog putovanja u kojem je Alebić odbijao robovati narativnom karakteru prikaza bazirajući se na pikturalnim kvalitetama svojih platna što ga je konačno odredilo kao slikara koji pretendira prikazu tek isječka stvarnosti jer isječak je koji Alebić uprizoruje uvijek dovoljan da bi se otkrila cjelina koju prikazuje. Dugi niz godina tako nastaju prikazi zemljišta i močvara u kojima se ne vidi horizont nego samo detalj tla ili močvare, dok slikarska obrada svjetlosti u prizoru pokazuje kako Alebić s njom računa dajući joj važan status. U devedesetima je Alebić još uvijek bio fokusiran na zemljišta premda se počinje javljati motivska promjena pri čemu se slikar s pejzaža opet vratio prikazima običnih predmeta iz svoga okruženja. Ovoga su puta to bili emajlirani lavori koje je intenzivno radio od 1998. do 2001. godine. U ciklusu Lavora slikar motiv nastavlja tretirati kao i ranije gledajući ga odozgor i približujući se po slobodi interpretacije viđenoga apstraktnom slikarstvu čije se odjeke prethodno može naći i u nekim Zemljištima. Nakon ciklusa Lavora započinje nova faza Alebićeva slikarstva u kojoj isječak motiva ustupa mjesto cjelovitu prizoru. Ulazi tada na velika vrata na Alebićeva platna i crta horizonta tako da sunčeva svjetlost koju se do tada moglo pratiti tek u igri odbljesaka dobiva svoje eksplicitnije značenje. Podizanjem pogleda prema panorami slavonske ravnice s nepreglednim poljima suncokreta čije povijene glave odaju stanovitu sjetu, Alebićeve slike kao da počinju gubiti pikturalnu energiju poteza i boje vidljivu u ranijim ciklusima. Ipak, ona ne nestaje u potpunosti o čemu svjedoče prikazi ljeta nastali u prvoj dekadi novoga tisućljeća u kojima slikar više nego uspješno uspijeva ponovno vratiti snagu alebićevske slike utemeljenu, objašnjenu i oslikanu već početkom sedamdesetih kroz Plavi pejzaž i Plavu draperiju.
(…) To kolebanje omogućuje da se njegov opus podijeli na dva dijela – onaj do prijelaza tisućljeća te onaj koji započinje raditi od suncokreta (2002.) do danas. Ipak, i ovu podjelu treba shvatiti i doživjeti tek uvjetno jer kao što od uprizorenja isječka odstupa u nekoliko prikaza Šume kod Šaga (1994.) tako i u nekim kasnijim slikama kao što su Ljeto I (2007.) i Ljeto II (2007.) još uvijek temeljnu gradbenu logiku određuje oslanjanjem na prizor neuvjetovan silnicama horizonta.
Uz slikarski se dio opusa važno dotaknuti i Alebićevih crteža i grafika. U njima se autor drži motiva kao i na platnu što ukazuje na motivsko-tematski paralelizam, no ovdje kao da je slikar nešto slobodniji i opušteniji; kao da zakoni slikarstva koje uvažava na platnima ovdje izostaju pružajući mu toliko žuđenu nesputanost koju će u slici nešto teže ostvariti. Premda u slici dimenzijama i brojem obilniji, Alebićev je opus u crtežu i grafici slobodniji i samosvojniji jer slikar tu nije okrenut obožavanju propozicija medija. Štoviše, crteži i grafike predstavljaju posebnu i važnu dionicu opusa jednog vrsnog slikara koji je ovdje nadišao krutost svoga estetskog stava (napose onoga potonjeg) i zajahao na povjetarcu slobode.“
Igor Loinjak, kustos izložbe
[KLIK] Noć muzeja tradicionalna je
manifestacija Hrvatskoga muzejskog društva u kojemu sudjeluju muzeji, galerije, knjižnice, arhivi i druge baštinske, ali znanstvene i obrazovne ustanove iz svih dijelova Hrvatske.
Nebitno
