"
Dva različita svijeta pod istim krovom" Možda bi se upravo tako najkraće moglo opisati
dvije izložbe koje su doživjele zajedničko otvorenje, a ne mogu biti različitije međusobno. Pod istim krovom ugostio ih je
Muzej likovne umjetnosti, i nemaju nikakve poveznice. Osim da su obje dio
Osječkog ljeta kulture 2018. i da su obje plod suradnje s dva potpuno različita grada –
Koprivnicom i Suboticom. Prva je izložba
Budimskog slikara Ferenca Falkonera koja donosi 24 njegova oltarska pala, nakon što su prošla temeljitu restauraciju. Prema riječima kustosice izložbe
Zsuzsane Korhecz Papp ujedno su to i jedina djela koja nisu dijelom oltara i može ih se prenositi. Falkonera se ponajviše može naći u franjevačkim crkvama u Osijeku, Slavonskom Brodu, Našicama i Šarengradu, a ova izložba obuhvaća djela iz crkvenih i muzejskih zbirki iz Srbije, Mađarske i Hrvatske. Izložba je ostvarena u suradnji Gradskoga muzeja Subotica s Muzejom likovnih umjetnosti u Osijeku te muzejima u Baji i Budimpešti u koje će biti prenesena nakon Osijeka.
U prizemlju MLU jedna potpuno druga priča – suvremena umjetnost i promišljanje umjetnika o vodi –
Drava Art Biennale. Svakodnevica, ekologija, politika, .... sve se može iskazati i prikazati kroz vodu. Voda može proizvesti i glazbu. Voda je nešto što nam prodaju, a trebala bi biti naša, voda pravi blato, ali ga isto tako i može oprati s nas. 18 godina umjetnici promišljaju o vodi i za vodu, te potom rezultate svojih projekata nude žiriju koji izabire najbolje i od njih stvara izložbu. Izložbu koja je stigla i u naš grad, a na kojoj su prikazani i projekti dviju Osječanki.
Vjerujemo kako smo vam dali ( barem ) dva dovoljno dobra razloga da posjetite Muzej likovnih umjetnosti.
Galerija 031: OLJK 2018. - Bila jednom jedna, Drava art biennale, Konstelacije
[Foto: Marin Franov/OLJK, 5.7.2018.]
Napomena: Fotke pregledavate KLIKOM na fotku ili strelicama lijevo-desno, kao na Facebooku ;-)
Barutana opet premala
Na koliko načina izgovorena rečenica može biti interpretirana? Na koliko načina shvaćena? Na koliko načina se na nju može odgovoriti? I na koliko životnih puteva vas svaki taj odgovor može odvesti? Predstava „
Konstelacije“ nastala prema tesktu
Nicka Paynea, u dramatizaciji
Marijane Fumić, koja je doživjela svoju hrvatsku praizvedbu u osječkoj Barutani, ne daje odgovore na ova pitanja. Ali vas tjera da dobro razmislite o njima. I još kada u taj odnos dvoje ljudi umiješate i bolest, dobijete zanimljivu predstavu koja je dupke napunila Barutanu.
Olga Pakalović, bez koje rijetko koje Osječko ljeto kulture može proći, potpuno se saživjela s prostorom Barutane, ali i osječkom publikom koja joj, kako sama kaže, ulijeva neko posebno samopouzdanje. Ovoga puta s
Vladimirom Posavcem Tušekom koji nadugačko i naširoko hvali Osijek i Osječane, i to ne samo kao publiku, već kao grad i kao ljude. Predstava je ovo s kojom, kako su sami rekli, još trebaju saživjeti i glumci, ali i publika. Ne bi bilo loše pogledati je nekoliko puta. Još jednom sigurno možemo i to već sutra.
Tekst: Biljana Kovačić/OLJK
Foto: Marin Franov/OLJK
Najava: Osječko ljeto kulture [2018.] [program]
Nebitno
