GISKO: Predavanje "Okolnosti nastanka i djelovanja Kluba hrvatskih književnika i umjetnika u Osijeku 1909."

Treće predavanje programa “Sveučilišni ponedjeljak u GISKO-u” održat će u ponedjeljak 14. svibnja 2018. godine s početkom u 19:00 sati u prostoru Američkog kutka Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek.

Predavanje „Okolnosti nastanka i djelovanja Kluba hrvatskih književnika i umjetnika u Osijeku 1909.“ održat će dr. sc. Siniša Bjedov.

Opis predavanja:
Klub hrvatskih književnika i umjetnika u Osijeku djelovao je od 1909. do 1941. godine. Esekerska kultura obilježila je početno razdoblje djelovanja Kluba. Karakterizira je odijevanje, etikecija, privatne zabave, privatni koncerti, odgoj, oblici komunikacije, specifičan idiom, glazba i književnost, hijerarhija vrijednosti, etičke norme, socijalne barijere i njihova strukturalizacija. Sve to čini dinamičnu kulturalnu strukturu. Ona se transformira u procesu raspada Austro-Ugarskog Carstva. Mi – doslovno – ne znamo kako su nam živjeli preci. Što su jeli. Kako su se brijali. Kako odijevali. I (iznad svega) – kako su im izgledale večeri. Odnosno (izravnom riječju) intima. Ipak možemo tvrditi da se radi o kulturi građanskog staleža koji se, i kakav se, oblikovao u Osijeku i njemu gravitirajućim gradovima. Sukladno austrijskoj državnoj politici Osijek je nastao planski prema tada uobičajenom srednjoeuropskom konceptu, prema kojemu je gotovo istovremeno nastajao i primjerice St. Peterburg. Oba grada nastala su kao gradovi-graničnici jedne civilizacije. Osijek je trebao biti sjeme restauracije srednjoeuropske civilizacije unutar pučkog etničkog i kulturnog supstrata koji je jedini preostao nakon stotinu i šezdeset godina turske rekulturalizacije. Nju se moglo potaći jedino planskim migracijama stanovništva. Stoga su s periferije Schwartzwalda, Slovačke i drugih krajeva Nijemci, Slovaci i Rusini s mađarskim i hrvatskim supstratom činili prvotni kulturni amalgam esekerske kulture. Takav etnički kulturni amalgam stvorio je i odgovarajući jezični idiom koji bi se mogao usporediti s „lingua france“ staroga vijeka, artificijelnim jezikom kojim su se služili u Palestini za vrijeme križarskih ratova.

Esekerski govor isključivao je iz komunikacije hrvatsko pučko stanovništvo. Uz njemačku goticu kao pismo označavao je pripadnost višim društvenim slojevima koji su posjedovali ekonomsku moć i vlast. Težeći njima hrvatsko je građanstvo u određenim prilikama prednost davalo esekerskom govornom izrazu na štetu hrvatskoga jezika čemu se svojim djelovanjem Klub suprotstavlja.

U izlaganju nastoji se prikazati društvenu i kulturnu kartu Europe, Hrvatske, Slavonije i Osijeka u vrijeme početka djelovanja Kluba u Osijeku te njegovu djelatnost prikazati u navedenome kontekstu.