Muzej likovnih umjetnosti: Barutana 017 [2.-8.11.2017.]

BARUTANA 017 / Muzej likovnih umjetnosti / 2. studenoga / 19 sati / projekcija

PRIKAZIVANJE TOMISLAVA GOTOVCA

uvodno predavanje: Darko Šimičić (Institut Tomislav Gotovac)
Nedavno otvorena izložba u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci pod naslovom „Anticipator kriza – Kuda idemo ne pitajte“ retrospektivni je pogled na opus multimedijskog umjetnika Tomislava Gotovca (1937. – 2010.). Izložba prati različite medije i umjetnikove faze, kombinira novije i starije radove, a neizlagana ili manje poznata djela uspoređuje s ključnim djelima. Prema konceptu kustosica Ksenije Orelj i Nataše Šuković izložbu treba promatrati kao niz sekvenci unutar Gotovčevog rada koje umjetnički čin proširuju u izvanumjetničke sfere. Ovaj do sada najobuhvatniji presjek umjetnikovog opusa upotpunjen je filmskom retrospektivom u Art-kinu Croatia i monografijom čija se promocija uskoro očekuje.

U projektu Prikazivanje Tomislava Gotovca koncipiranom za prezentaciju u Osijeku, Darko Šimičić, kustos i istraživač u Institutu Tomislav Gotovac, predstavit će retrospektivnu izložbu u Rijeci kroz perspektivu suvremenih kustoskih praksi unutar muzejske valorizacije umjetnikovog stvaralaštva. Gotovac je za svog života održao niz izložbi koje su na specifičan način interpretirale njegove umjetničke stavove. Tijekom posljednjih godina njegov se rad pokazuje kroz prizmu novog pogleda na društvene i političke okvire vremena i prostora u kojem je djelovao. Istovremeno, nužno se otvara pitanje prezentacije multimedijskog i post-medijskog umjetničkog rada kroz izložbe, projekcije ili predavanja nakon umjetnikove smrti. Posebno zanimljiv aspekt je uključivanje njegovog opusa u kanon zapadne umjetnosti i teorije koja tek sada, s velikim vremenskim zakašnjenjem, pokazuje interes za umjetnost europskog istoka i jugoistoka. Recentni primjer tih novih pogleda je uključivanje Gotovčevih radova na izložbu Documenta 14 održanu ove godine u Ateni i Kasselu.

Nakon predavanja biti će prikazan video zapis Gotovčevog performansa „Paranoia View Art – Hommage to Glenn Miller“ održanog u Caffe-galeriiji Zvono u Sarajevu 1990. godine. Ovaj narativni performans intrigantno je djelo u kojem su Gotovčevi stavovi eksplicirani u teorijama zavjera, zavodljivih interpretacija i paranoidnih pogleda na umjetnost i društvo koje ga okružuje. Video snimka performansa sačuvana je u umjetnikovoj ostavštini u Institutu Tomislav Gotovac. Projekcija u Osijeku slijedi neposredno nakon što je performans po prvi put javno prikazan u okviru retrospektive u Rijeci.

Prikazivanje Tomislava Gotovca je projekt kojim Institut Tomislav Gotovac nastavlja višegodišnju suradnju s udrugom M-art iz Osijeka. Ova suradnja je nastavak davno započete intenzivne umjetničke suradnje Tomislava Gotovca i Ivana Faktora zahvaljujući kojoj je osječka publika ekskluzivno vidjela brojne umjetnikove performanse, filmove i izložbe.



BARUTANA 017 / Muzej likovnih umjetnosti / 3. studenoga / 19 sati / zvučna izvedba

POVRATAK DRUGAČIJEGA PAMĆENJA

Marko Jović/Xtematic



Marko Jović (1994., Osijek) bavi se vizualnom umjetnošću i glazbom. U fokusu njegovog zanimanje je istraživanje zvuka, kojim se bavi u svom glavnom projektu pod nazivom Xtematic. Eksperimentiranjem i oblikovanjem zvuka počinje se baviti sa šesnaest godina. Zvukovni radovi njegovog glavnog projekta Xtematic većinom se temelje na eksperimentalnim glazbenim stilovima: industrial, noise i ambient. Surađivao je s projektima Government Alpha, Cubic Nomad, The New Blockaders, The Karmakumulator, :dARM, Macronympha, Mo*Te, Richard Ramirez. Svoje radove izdaje na različitim formatima (digitalno, audio kazete, CD-ovi, vinili, diskete) izdavača Human Cross Records, Bizarre Audio Arts, Spirit Of Progress, Cipher Productions, Dark. Descent., 16 Shots Per Second Records. Osim zvukom, bavi se fotografijom i grafički dizajnom. Studira na Sveučilištu Sjever u Koprivnici.


BARUTANA 017 / Muzej likovnih umjetnosti / 3. studenoga / 20 sati / zvučna instalacija

DÜRÜM ORGANUM: HORSES ON BEACHES OF ULUDAG AND THE GIRL FROM WILD THINGS

Niko Mihaljević



„Dürüm Organum: Horses On Beaches Of Uludag And The Girl From Wild Things“ (2015.) je zvučni rad u kojem se jukstaponiraju terenske zvučne snimke boravaka u kebab restoranima u Arnhemu u Nizozemskoj i spontana instrumentalna izvedba na orguljama crkve Sv. Franje Asiškog u Zagrebu. Zvukovi sakralnih i svjetovnih interijera isprepliću se u novonastalom zvučnom ambijentu. Rad je izvorno realiziran za emisiju "Slika od zvuka" na Trećem programu hrvatskog radija.

Niko Mihaljević (Split, 1985.) je post-konceptualni umjetnik, transmedijski mitograf i dizajner vizualnih komunikacija (Werkplaats Typografie / ArtEZ Institute of the Arts, Arnhem, Nizozemska). U umjetničkoj praksi istražuje metafizičke aspekte svakodnevice, kulturnih artefakata i jezika pri čemu se služi različitim medijima, s naglaskom na zvučnu kompoziciju i instalaciju, performans, tekst i knjige umjetnika. U području vizualnih komunikacija proučava i dokumentira vernakularni amaterski grafički dizajn i tipografiju. Dobitnik je Nagrade Radoslav Putar 2016. (Young Visual Artists Awards). Redovno izlaže u Hrvatskoj i inozemstvu. Osnivač je inicijative zabilježenog zvuka Alluvial Gold. Radi kao samostalni dizajner te kao docent na odjelu Medijskog dizajna na Sveučilištu Sjever.



BARUTANA 017 / Muzej likovnih umjetnosti / 4. studenoga / 19 sati / izvedba

FOLK ACTS

autorski projekt Saše Božića i Petre Hrašćanec

kazališni performans za glumicu Natašu Dangubić i kafansku pjevačicu Višnju Vitas


Izvode: Nataša Dangubić i Višnja Vitas
Scenografkinja i kostimografkinja: Zdravka Ivandija Kirigin
Oblikovatelj zvuka: Damir Šimunović
Oblikovatelj svjetla: Marino Frankola
Inspicijentica: Milica Kostanić
Video: Robin Pretkovići Dario Bagarić
Fotograf: Marko Ercegović

Koprodukcija: DeFacto kazališna grupa, Zagrebačko kazalište mladih i Akademija dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu

„Folk Acts“ je kazališni performans za glumicu i pjevačicu folk glazbe. Sam naziv ukazuje na bavljenje politikama izvedbe. Engleski prijevod riječi „Folk“ možemo okarakterizirati kao „narod“, dok „Acts“ možemo prevesti kao „činove“, terminološku odrednicu dramskog teatra, ali i kao glagol „činiti“. Dvije izvođačice na sceni suprotstavljaju različite medije, različita iskustva i intimne svjetove, koji nastaju iz prakse bavljenja vlastitim poslom. „Folk Acts“ se ne bavi moraliziranjem oko učinaka turbo folk kulture, niti želi kolonizirati turbo folk izvedenice u posvećeni, intelektualni prostor teatarske, crne kutije. Želja nam je proučiti i usporediti tjelesne i značenjske procedure i jednog i drugog žanra, njihove receptivne učinke te subvertirati semantički siguran teritorij stereotipa i jednog i drugog žanra. Projekt želi ispitati ontološki status izvođača u susretu s publikom i to u različitim formatima i produkcijskim oblicima izvedbi, s naglaskom na rubne žanrovske forme koje se poziciraju uz estetiku „on the edge“. Politička oštrica sadržana je i u mogućem prijevodu „događanje naroda“, koje je u projektu svedeno na preispitivanje postavki izvedbe roda u kazalištu i izvedbe tijela i roda u folk glazbi. „Folk Acts“ druga je u nizu kazališnih predstava koju kazališna grupa DeFacto producira u sklopu višegodišnjeg istraživanja odnosa izvođača i publike pod nazivom „On entertainment“.

Predstava je diplomski projekt studenta Marija Gigovića na Odsjeku produkcije scenskih i izvedbenih umjetnosti pod mentorstvom dr. sc. Darka Lukića, red.prof.



BARUTANA 017 / Muzej likovnih umjetnosti / 5. studenoga / 19 sati / izvedba

ANATOMIJA MAČKE

autorski projekt Petre Hraščanec i Ksenije Zec


Izvedba: Petra Hrašćanec
Šaptačica mačkama: Leonida Kovač
Glazba: NenadSinkauz, Alen Sinkauz
Kostim i scenografija: Zdravka Ivandija Kirigin
Oblikovanje svjetla: Marino Frankola
Oblikovanje zvuka: NenadSinkauz, Alen Sinkauz
Glas iz podzemlja: Ivica Zec
Fotografija i video: Sara Bernarda Moritz
Grafičko oblikovanje: Zrinka Horvat
Asistentica kostimografkinje: Ana Fucijaš

Koprodukcija: Umjetnička organizacija 21:21, Zagrebačko kazalište mladih



Posebnost ovog projekta je kreiranje i primjena specifične tehnike koja nastaje sintezom suvremene plesne tehnike i studije anatomije životinja. Naglasak je stavljen na mogućnosti anatomske promjene arhitekture tijela. Bavljenje drugačijim tijelom kroz anatomiju mačke zahtijeva duboku kinestetičku osviještenost unutarnjih smjerova kretanja i tjelesnih konekcija kao i područje off-balansa i suspenzije, čime se mijenja percepcija prostora i ostvaruje porast vrijednosti dinamike kretanja. Tražeći drugačije putove izvedbenosti i istražujući misaonu, emocionalnu i semantičku razinu tjelesne prisutnosti na sceni, nastojimo uspostaviti načelo nesigurnosti izvedbe. Strukturiranje drugačijeg tijela izmiče apsolutnu kontrolu interpretacije i svaka izvedba ostvaruje mogućnost novog gledanja.



BARUTANA 017 / Muzej likovnih umjetnosti / 6. studenoga / 19 sati / projekcija

PAD U VRIJEME

pet filmova hibridne forme

Boris Poljak i Damir Čučić



FREE SPACE / režija Damir Čučić / trajanje 21min / beta SP / format slike 4:3 / boja / stereo / 2002. godina / direktor fotografije Boris Poljak, montažer Damir Čučić, producenti Boris Poljak i Damir Čučić, produkcija Poljak i Čučić / Ono što se jednom gleda, vječno se pamti. Pred vašim očima je jedina predstava koja nema cenzure u Hrvatskoj. Mala prostorija, a velika čudesa. Čovjek-zmija, čovjek-žaba, čovjek-ptica, čovjek koji je rođen da bude nepobijeđen. Veliki majstor spektakla i čuda, najveći čudotvorac ovoga svijeta.



CITY KILLER / režija Damir Čučić / trajanje 7min30sec / VHS, Beta SP, Digitalna beta / format slike 16:9 / boja / stereo / 2007. godina / montažer Damir Čučić, producentica Vera Robić Škarica, produkcija Hrvatski filmski savez / Apokaliptična urbana sredina. Ubojica vreba cilj. Bijeg s poprišta.



SPLITSKI AKVAREL / režija Boris Poljak / trajanje 15min15sec / Digitalna beta / format slike 16:9 / boja / stereo / 2009. godina / direktor fotografije Boris Poljak, montažer Damir Čučić, majstor tona Martin Semenčić, producentica Milva Čučić, produkcija Gate film i Milva film i video / Splitska plaža na Žnjanu nastala je nasipanjem mora. Nije posebno uređena te služi i kao parkiralište što joj daje socijalni karakter gradske plaže za ne baš imućne građane. Objekti snimanja su ljudi tj. kupači uhvaćeni jakim teleobjektivom u uobičajenim radnjama koje se odvijaju na plaži. Kupači, more, automobili i brodovi titrajući u vrelini ljetnog dana poput pokretne poentilističke slike, svojim usporenim ritmom kao da stvaraju sliku o svom ogoljenom bivstovanju.



ARABESKA / režija Damir Čučić / trajanje 10min30sec/ Digitalna beta/ format slike 16:9 / boja / stero / 2004. godina / direktor fotografije Boris Poljak, montažer Damir Čučić, kompozitor Goran Štrbac, majstor tona Martin Semenčić, producentica Vera Robić Škarica, produkcija Hrvatski filmski savez / Film slijedi i metrički strukturira zatečeni geometrizam gradskih površina i prometnih pravaca, koristeći se tramvajem kao vremenskom kapsulom, a izrezom tramvajskog prozora kao okvirom urbanoga krajolika snimljena iz pokreta.



ONI SAMO DOLAZE I ODLAZE / režija Boris Poljak / trajanje 20min / HDCam / format slike 16:9 / boja / stereo / 2016. godina / direktor fotografije Boris Poljak, montažer Damir Čučić, majstor tona Martin semenčić, producentica Vera Robić Škarica, produkcija Hrvatski filmski savez / Film prati jutarnja događanja na Bačvicama. Rano u zoru, prije izlaska sunca, plaža postaje mjesto neobičnog sraza. Iz obližnjih klubova i kafića, preko plaže, na putu kući, prolaze brojne grupice mladih ljudi. U isto vrijeme, na plažu počinju dolaziti stariji… samo šetaju, prolaze…dolaze i odlaze.



Boris Poljak rođen je 1959. godine u Splitu. Od 1991. godine radi kao profesionalni kamerman i snimatelj. Snimio je više od pedeset kratkometražnih dokumentarnih i eksperimentalnih filmova, tri igrana filma i više od dvjesto reklamnih spotova za koje je nagrađen na brojnim domaćim i međunarodnim festivalima. Režirao je pet kratkometražnih filmova, od kojih tri u suradnji s Damirom Čučićem. Njegov film „Autofocus“ (2013.) osvojio je brojne nagrade na međunarodnim festivalima, uključujući Grand Prix na festivalu u Karlovym Varyma. Poljak je bio jedan od organizatora Sabora alternativnog filma u Splitu od 1982. do 1988. godine i jedan od pokretača splitskog Međunarodnog festivala novog filma i videa.



Damir Čučić (1972., Brežice, Slovenija) počeo se baviti audiovizualnim djelatnostima 1989. u filmskoj autorskoj grupi Enthusia Planck. Tijekom protekla dva desetljeća razvijao se na više područja u audio-vizualnim medijima, ponajprije kao filmski redatelj i montažer te kao scenarist i producent. Djeluje na područjima eksperimentalnog, dokumentarnog i igranog filma. Autor je ukupno 40 dokumentarnih, eksperimentalnih filmova i kratkometražnih igranih filmova („Četvrta smjena“, „Bića sa slika“, „Zaboravljeni“, „La Strada“, „Stolac za ljuljanje“, „Arabeska“). Dobitnik je brojnih domaćih i međunarodnih filmskih nagrada. Njegovi filmovi prikazani su na festivalima u četrdesetak zemalja s gotovo svih kontinenata i u programima niza europskih javnih televizija. Njegov dugometražni igrani prvijenac „Pismo ćaći“ osvojio je Veliku zlatnu arenu na 59. Festivalu igranog filma u Puli 2012. godine, a Čučić je nagrađen za najbolju montažu i nagradom Breza za najboljeg debitanta.



BARUTANA 017 / Muzej likovnih umjetnosti / 7. studenoga / 19 sati / projekcija

GROZD

sedam apstraktnih filmova

Boris Poljak i Damir Čučić



LUČONOŠA / režija Boris Poljak, Damir Čučić / trajanje 5min30sec / format slike 4:3 / boja / stereo / 2009. godina / direktor fotografije Boris Poljak, montažer Damir Čučić, kompozitor Goran Štrbac, producentica Vera Robić Škarica, produkcija Hrvatski filmski savez / Film se zasniva na optičkom eksperimentu s točkastim izvorima svjetla i odgovarajućim filterima. Tijekom eksperimenta svijetlo prolazi kroz prepreku, a prepreka je ljudska šaka. Pokretima šake i prstiju ispred objektiva nastaju zanimljivi kromatski oblici. Krajnji rezultat je optička avantura u kojoj je svijetlo instrument, a prsti na instrumentu izvode (sviraju) svojevrsnu vizualnu glazbu.



MEMORIJA VRPCE / režija Damir Čučić / trajanje 3min50sec / fotmat slike 4:3 / boja / stereo / 2007. godina / montažer Damir Čučić, majstor zvuka Mario Haber, producentica Vera Robić Škarica, produkcija Hrvatski filmski savez / „Memorija vrpce“ je putovanje mikro svijetom digitalnog zapisa. Kroz godine rada u montaži autor je sa raznih vrpci skupio određene količine digitalnog smeća. Jedan drugi autor je kroz godine rada prikupio veće količine zvučnog smeća. Dva smetlišta su esencija apstraktne vizualne atrakcije.



MALA SMRT / režija Damir Čučić / trajanje 7min20sec. / format slike 16:9 / boja / stereo / 2007. godina / direktor fotografije Boris Poljak, montažer Damir Čučić, kompozitor Goran Štrbac, majstor zvuka Martin Sermenčić, producentica Vera Robić Škarica, produkcija Hrvatski filmski savez / Ishodište filma dokumentarni su zapisi nastali snimanjem električne naprave koja strujom prži insekte i kukce. Zabilježena masovna smrt pretvara se iz organske slike u digitalni zapis. Koloplet smrti uranja u beskonačni lunarni kolorit u kojem bića na trenutak uskrsnu.



FRAKTALI / režija Damir Čučić / trajanje 7min30sec / format slike 16:9 / boja / stereo / 2009. godina / direktor fotografije Boris Poljak, montažer Damir Čučić, kompozitor Mario Haber, producentica Vera Robić Škarica, produkcija Hrvatski filmski savez / Kao predložak je uzeta realna slika za tu priliku posebno konstruiranih objekata. Ti želatinasti objekti su pudinzi iz kalupa, u kojima ima minijaturnih zlatnih pločica. Želatine su osvjetljavanje laserima i drugim svijetlima, te su rotirani na površini gramofona, za to vrijeme se svijetlo lomilo i odbijalo od komadića zlata.



SILENT FRAME / režija Damir Čučić / trajanje 4min / format slike 16:9 / c/b / stereo / 2008. godina / montažer Damir Čučić, kompozitor Goran Štrbac, producentica Vera Robić Škarica, produkcija Hrvatski filmski savez / Ovaj film statičkoj jedinki kadra – frejmu dodjeljuje pokret. Temelj za slikovni sadržaj filma nastao je izuzimanjem jednog frejma, točnije njegovog brojčanog zapisa s videovrpce. Time-code jedne sličice je vizualiziran i uređen u vremensko-prostorni niz s geometrijskim obilježjima pravokutnika.



SKY SPIRITS / režija Damir Čučić, Boris Poljak / trajanje 6min / format slike 16:9 / boja / stereo / 2010. godina / direktor fotografije Boris Poljak, montažer Damir Čučić, majstor tona Martin semenčić, producentica Vera Robić Škarica, produkcija Hrvatski filmski savez / Osnova eksperimentalnog filma „Sky Spirits“ su dokumentarne snimke vatrometa. Snimke su autori skupljali od 2001. do 2008. godine. Eksperiment istražuje krajnje mogućnosti vatrometa kao svjetlosnog izvornika, i to tako da su dokumentirani dinamični svjetlosni obrasci propuštani kroz video procesore, a krajnji rezultat su kromatski bogati animirani uzorci. Materijal je „laboratorijski“ obrađen i zatim uređen u filmsku cjelinu, a pritom se poštivala dramaturgija vatrometa i korišten je originalni zvuk, naravno također naknadno procesiran. Čitav proces rada je svojevrsna „posveta vrpci“ jer je rad u potpunosti bilježen i ostvaren na digitalnim video vrpcama, bez korištenja bilo kakovih računalnih programa.



ONKRAJ / režija Boris Poljak, Damir Čučić / trajanje 17min / beta SP / format slike 4:3 / boja / stereo / 2002. godina / direktor fotografije Boris Poljak, montažer Damir Čučić, kompozitor Goran Štrbac, producentica Vera Robić Škarica, produkcija Hrvatski filmski savez / Film se zasniva na optičkom eksperimentu s točkastim izvorima svjetla. Tako nastali kaleidoskopski svjetlosni uzorci/oblici izloženi su stalnim grafičko-kromatskim transformacijama u kojima poprimaju mistično-oniričke dimenzije.



BARUTANA 017 / Muzej likovnih umjetnosti / 8. studenoga / 19 sati / projekcija

SIMFONIJA GRADA

mala antologija hrvatskog eksperimentalnog filma (eksperimentalni film, ritam, glazba i zvuk)

uvodno predavanje: Ivan Paić



Adagio

Fokus, 1967., crno-bijeli, zvuk , 7'26'', r. Ivan Martinac


Allegro

Kružnica (Jutkevič – Count ), 1964., crno-bijeli, zvuk, 9'11'', r. Tomislav Gotovac



Menuet/Scherzo

Mörder unter uns, 2004., boja, zvuk, 12'30'', r. Ivan Faktor



Rondo

Odessa/Stairs, 1925./2014., crno-bijeli, zvuk, 6'30'', r. Dalibor Martinis



Fenomen grada, kao filmsko-tematskog konteksta, sve od kako ga je fikcionalno-dokumentarističkim stilom snimio 1927. veliki njemački filmski redatelj Walter Ruttmann („Berlin, simfonija velegrada“), predmet je i avangardnih filmova hrvatskih autora. Međunarodno afirmirani, naši izvrsni multimedijski umjetnici, književnici, performeri, fotografi, konceptualci, pjesnici, filmaši i video artisti, referiraju se na grad, u ovom kratkom programu, svojim specifičnim, originalnim i fascinantnim artističkim načinom, intervenirajući u bilo grada, reagirajući na njegove prolaznike, arhitekturu, prostor, vizualnost, kaotičnost, sraz zvukova, melodiju – preuzimajući pritom formu simfonije. Autori filmova i videa, koristeći potencijalnost audio-vizualne skladbe, apliciraju iz povijesti umjetnosti one referentne, ishodišne točke i pojave koje su revolutivno izmjenile tokove svjetske umjetnosti.



Ivan Martinac u kratkom igranom filmu „Fokus“ (1967.) to čini naglašavajući diskontinuitetom naracije suprematizam slikara Kazimira Maljevića. Tomislav Gotovac u filmu „Kružnica (Jutkevič – Count)“ (1964.), snimljenom na krovu visoke beogradske zgrade, tretira prostor na način dinamične audio-vizualne neuravnoteženosti te završno sugerira krug kao krucijalni glazbeno-likovni pojam. Ivan Faktor, sintetizirajući moderno i suvremeno u medijskoj umjetnosti, izlomljenom geometrijskom intervencijom u gradski prostor, putem filmske kamere te sinkronog, naknadno dodanog zvuka i tišine, ritmički iluminira gradske objekte i prostor, projiciranim mističnim slovom M, reartikulirajući tako pojmove filmske avangarde poput motion paintinga, Lichtspiela, Strassenfilma. Istovremeno, film duboke slojevitosti, „Mörder unter uns“ (2004.), hommage je redatelju Fritzu Langu i Osijeku. Dalibor Martinis u video-radu „Odessa/Stairs“ (1925./2014.) ima za potku jednu od najznačajnijih filmskih scena ikada snimljenih, a to su dijete u kolicima u vrtlogu Oktobarske revolucije početkom prošlog stoljeća („Oklopnjača Potemkin“, 1925., Sergei Eisenstein). Autor, imajući na umu eksploatiranost scene, povijesno-geografski i audio-vizualno s njom povezuje klase obespravljenih iz različitih gradova, ispunjenih buntom protiv političkih elita.