Osijekom je prvi tramvaj počeo prometovati
10. rujna 1884. Osijek je bio tada prvi grad u Hrvatskoj, kao i jugoistočnom dijelu Europe, koji je dobio to prijevozno sredstvo. U to su vrijeme tramvaje na konjsku vuču imali samo veliki europski gradovi poput Pariza, Beča, Londona i Budimpešte
Osječki konjski tramvaj uveden je u promet
10. rujna 1884. Bila je to
jednokolosiječna pruga konjskog tramvaja s mimoilaznicama na važnijim stajalištima. Počinjala je u Gornjem gradu u Strossmayerovoj ulici kod kapelice sv. Roka te se protezala u smjeru istoka preko Trga Ante Starčevića, duž Kapucinske ulice, potom je skretala u Tvrđu u Ulicu Franje Kuhača i prolazila uz Trg Svetog Trojstva. Iz Tvrđe je pruga stizala do Trga bana Josipa Jelačića u Donjem gradu. Tramvaj se okretao kod zgrade Dječjeg kazališta i vraćao istim putem u Gornji grad. Vozni park se sastojao od nekoliko zatvorenih i otvorenih (ljetnih) kola. O vozilu su se brinuli vozač, kondukter i tramvajski stražar, svi su imali uniforme. Kola su do 1918. godine vozila lijevom stranom ulice, imala su 16 sjedećih mjesta i nitko nije smio stajati. Pušenje i uvođenje pasa u tramvaj bilo je najstrože zabranjeno. Od prtljage putnik je mogao imati samo ručnu torbu. Kola su se kretala brzinom od 7,5 km na sat, a konji su se mijenjali nakon dva sata vožnje. Postojao je ljetni vozni red (od 6.00 do 21.00 h) te od 1. studenog do 31. Ožujka zimski vozni red (od 7.00 do 20.00 h).
Nebitno
