Ono o čemu se već dugo govori u javnosti
udruga Spiritus Os je počela mijenjati na terenu. Naime već dugi niz godina se u javnosti govori o tome kako su
ugovori o dosmrtnom uzdržavanju postali način za legalnu „
otimačinu“ nekretnina za koje su osobe treće životne dobi čitavog života naporno radile.
Naime, kroz projekt „
Imamo pravo znati“ koji je financiran od strane
Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalne politike se od 01. prosinca 2016. godine na području grada Osijeka, u prostorijama mjesnih odbora i gradskih četvrti održavaju edukativne radionice kojima je cilj upoznati starije osobe, ali i članove njihovih obitelji, s
opasnostima koje leže u potpisivanju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju te koje su razlike između ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju.
Kako je došlo do ovog projekta pojašnjava nam voditelj projekta, tajnik udruge,
Viktor Škoflek: “
Još 2013. i 2014. godine smo u jednom od naših projekata upozoravali na opasnosti koje donose ugovori o dosmrtnom uzdržavanju, ali tada nije bilo previše sluha za navedene probleme. Već tada se pokazalo kako razina educiranosti o temi kako kod starijih osoba tako i kod članova njihovih obitelji nije velika i da to predstavlja veliku opasnost. Sada kada je problem već uvelike isplivao na površinu većina ljudi ostaje šokirana stvarima koje se događaju, a sve se moglo već ranijom edukacijom spriječiti. Kroz navedeno vrijeme broj upita građana koje smo zaprimili više nismo mogli zanemariti i morali smo reagirati.
Ono što je važno za istaknuti je činjenica kako bi Republika Hrvatska mogla jednostavno promijeniti zakonsku regulativu i na taj način spriječiti daljnje iskorištavanje starijih osoba, te je i pokrenuta inicijativa vezana uz izmjenu zakona, ali su promjene spore i za one koje su ostali bez svojih domova je već prekasno ističe – Škoflek te napominje kako
nije više samo problem u privatnim osobama koji iskorištavaju starije osobe, već i samom procesu deinstitucionalizacije jer brojni ljudi odlaze u skrbničke obitelji ili u obiteljske domove, potpisuju ugovore, a nakon toga bivaju zanemarivani.
Sam projekt se ne sastoji samo od
edukacije osoba treće životne dobi i članova njihovih obitelj. „
U projekt smo uključili i volontere koje osnažujemo za djelovanje i rad sa starijim osobama upravo u ovom području, ali i provodimo individualna savjetovanja s osobama koje su ili već sklopile sličan ugovor ili im je isto netko predložio“.
-
Partnera na ovom projektu nismo imali, ali bi se ovim putem željeli zahvaliti Matici umirovljenika Osijek koja je pokazala interes za dodatnu suradnju na ovom projektu. Do završetka projekta je idejno planirano još pet edukacijskih radionica, ali vjerujemo kako će se broj radionica povećati budući da je potreba definitivno veća – poručuje Škoflek.
Tekst i foto: Udruga Spiritus OS
Nebitno
