ŠD Zrinjevac: humanitarni koncert

Leteci mungos je napisao/la (Pogledaj post): › Kurac mu treba... za pocetak mu trebaju gradjani...

Što je rekao Jean-Baptiste Say, ponuda stvara potražnju ili obrnuto?

Nikada se važeća paradigma seljaštva, narodnjaštva, jednostavnih misli/emocija/zabave neće promijeniti - ako se stvari ne nude.

Zaboravi socijalizam i kulturu koja proizlazi iz diktata drugova odozgor -> dolje. Danas imaš kulturno tržište i sva njegova čudesa koja treba senzibilizirati, oblikovati, izgrađivati... Kao i svako ostalo. Nasreću to su mnogi gradovi (Zagreb, Rijeka, a ima još dobrih primjera) prepoznali.

Potrebe su kategorizirane (Maslow), ali kod Osječana kultura nikad nije bila ključan faktor homeostaze, barem ne od vremena Habsburga.
Mrzim što na ovom forumu svaku izjavu počinjemo s "Topla je voda korisna za pranje..."

Inače, svaka čast ljudima koji su bili na koncertu (normalno da to nije rock pržionica), svaka čast onima koji nazovu humantirane telefone za "pužnice", ZAR, "Kvadrat mina za kvadrat mira" i sl...
Uz Škote (za koje se misli da su škrti), Hrvati najviše izdvajaju u Europi za humanitarne potrebe per capita.

LucijaX je napisao/la: › Nikada se važeća paradigma seljaštva, narodnjaštva, jednostavnih misli/emocija/zabave neće promijeniti - ako se stvari ne nude.

Ovo stoji, ali nisi shvatio o cemu sam govorio. Ne o (ne)postojanju ponude, nego o ljudima koji ce pred drugima uvijek biti za kulturu i traziti sve sto se moze traziti, a onda nikada to nece konzumirati.

Najboplji primjer su koncerti. Postoje ljudi koji ce kao izgovor za svoj neodlazak na koncerte temeljiti iskljucivo na losoj ponudi, kenjati kako je sve u kurcu i kako se nista ne dogadja. Medjutim, isti ti ce se praviti grbavi kad im se u grad dovedu isto oni bandove za koje su rekli da bi ih voljeli vidjeti.

Konkretno, Mini Teatar sve vise pocinje imati dobar i popunjen program gostovanja bandova, dosta slicno FER-u i nekim drugim klubovima za koje svi kazu da bi voljeli da postoje u gradu. I sto se onda dogodi? Dodju bandovi, a na koncertima uvijek gotovo ista skupina posjetitelja... oni koji su bili najglasniji za sankom i kenjali kako u Osijeku nema nicega - takvi su se zavukli u svoje misje rupe i smisljaju nove izgovore...

Citat: › Danas imaš kulturno tržište i sva njegova čudesa koja treba senzibilizirati, oblikovati, izgrađivati...

U ovakvoj situaciji bi bilo bolje da nema kulturnog trzista, da je kultura proskribirana.

Citat: › Potrebe su kategorizirane (Maslow), ali kod Osječana kultura nikad nije bila ključan faktor homeostaze, barem ne od vremena Habsburga.

E, ovo je ono sto i ja smatram zalosnom istinom... pitanje je samo sto je dovelo do toga (ako i prije nije bilo tako)?

Leteci mungos je napisao/la: › LucijaX je napisao/la: › Potrebe su kategorizirane (Maslow), ali kod Osječana kultura nikad nije bila ključan faktor homeostaze, barem ne od vremena Habsburga. E, ovo je ono sto i ja smatram zalosnom istinom... pitanje je samo sto je dovelo do toga (ako i prije nije bilo tako)?

Vjerojatno je i tada bila kultura proskribirana, a i oni koju su ju donosili i njegovali koristili su je i da se razlikuju od krležijanskog kumeka Šestinčanina, ruralnog, blatnjavog...

Raspadom monarhije i revolucijom (koju uvijek prati antikulturna revolucija; i nakon 1. sr, i nakong 2. s.r. pa i nakon D.r.) dolazi do udara na kulturnu jezgru onih sredina koje su bile isturena bečka odijeljenja (rušenje zida oko Tvrđe, banalan primjer).
Nakon drugog svjetskog klanja, imaš egzodus Nijemaca i kolonizaciju doseljenika s Dinarida, Banovine, Korduna koji ne haju previše za kulturu i baštinu onih na odlasku.
Da nije bilo partije i diktata, svijetlih primjera kao što su Andrić, Krleža, Selimović i drugi - ne bi bilo ni Jugoslavenske kulture.

Osijek je bio posebno izložen, jer je kulturni nukleus praktički nestao, a industrijalizacija, složene političke dileme, povijesna "da, ne, jok, možda" (Rusi u Mađaroniji) dodatno otežavaju napore da se kultura uvede u sve pore društva.

Raspadom SFRJ, kad je dovršen proces nastranog "ponarođivanja" kulture (a i znanosti, obrazovanja, odlučivanja) u prividno urbanim sredinama (dakle, ruralna raja što je donosila svoju kulturu) dobili smo megazvijezde na kavanskim stolovima (spoj seljačkog i glamuroznog) i rug za sve koji vole, rade i uživaju u nečemu "nenarodnom".