Prema onome što smo do sada istražili dvojac Luka Olvitz i Fabijan Đurić jedini su veslački tandem koji je veslao više od tisuću kilometara na četiri najduže i protokom najveće rijeke u Hrvatskoj. Od 15. lipnja ove godine dečki su kroz devet dana veslali dvije duge dionice te tako završili projekt koji su započeli još 2015. godine. Prva ovogodišnja dionica bila je na Kupi duga 169 kilometara od Hidroelektrane Ozalj do grada Siska dok su drugu dionicu prošli Dunavom od Mađarske granice ( mjesto Batina ) do Novog Sada, u dužini od 173 kilometra.
Podsjetimo se Luka (29) i Fabijan (32) započeli su svoj projekt još 2015. godine kada su kroz divljinu preveslali rijeku Dravu od Varaždina do Osijeka, dionicu dugu 223 kilometra u trajanju od 4 dana. Zatim su u proljeće 2016. godine u jednom izuzetno napornom pothvatu uspjeli preveslati i gotovo cijeli tok rijeke Save kroz Hrvatsku, od graničnog prijelaza Bregana ( Slovenija) do grada Županje, dionicu dugu 450 kilometara veslali su punih 11 dana u komadu.
Vratimo se sada Kupi koja je s razlogom još nazvana i zelenim srcem Hrvatske. „Kupa je predivna, izrazito je bistra i čista. Nevjerojatno je kakvu sposobnost transformacije posjeduje, iz široke i mirne u samo nekoliko metara pretvara se u jednu snažnu rijeku koja nas je već prvoga dana poprilično namučila. Na određenim mjestima između Ozlja i Karlovca teško je prohodna. Uz nekoliko manjih slapova prepuna je stijena koje izviru na površinu a one su nam zapravo i pravile najveće probleme. Nakon što smo udaranjem nekoliko puta oštetili plovilo u nastavku smo ga odlučili nositi te provlačiti ga između kamenja, a nerijetko smo i plivali pored njega jer si nikako nismo mogli dopustiti prevrtanje. To bi značilo ogroman gubitak opreme, pitke vode i hrane koju smo nosili sa sobom. Dva dana smo uz kišu imali i grmljavinu ali nastavljamo veslati kako bi nadoknadili kilometre koje smo izgubili u prvom danu. Susreli smo se i s kratkim udarom leda no unatoč svemu tome isplatio se svaki provedeni trenutak jer divljina na rijeci Kupi gotovo je netaknuta.“
Ekspedicije su inače poznate i po tome što dečki za vrijeme trajanja ne ulaze u naseljena mjesta, noći provode isključivo u šumama i na sprudovima uz samu obalu rijeke, te nemaju pratnju. Ulaskom u grad Sisak uspješno su završili svoju prvu dionicu. Dvojac si uzima samo dva dana koja su im potrebna za prepakiranje opreme i transport plovila te odmah kreću na granicu s Mađarskom odakle su odlučili preveslati
Dunav do Novog Sada
. Dunav je opet nam ponavljaju jedna posebna i totalno drugačija priča, nikada do sada nisu veslali na takvoj rijeci koja na segmentima doseže širinu i do jednog kilometra. Druga je po veličini europska rijeka nakon Volge, te najveća rijeka u europskoj uniji. Dunav povezuje Atlantski ocean s crnim morem i jedan je od najvažnijih plovnih puteva u Europi.
„Izrazito je mutan i dubok a već na sami pogled iz vozila dok smo mu prilazili jasno nam pokazuje kakvom snagom zapravo raspolaže. Opisujemo to kao osjećaj koji izaziva poštovanje prema njemu. U prva dva dana prelazimo 120 kilometara rijeke, to je znatno više od planiranoga zbog čega smo i cijelu dionicu uspjeli završiti jedan dan ranije. Dobro smo pripremljeni pa smo odlučili malo „stisnuti“, osjetili smo da možemo. Osim velike vrućine najveće probleme pravili su nam valovi kruzera i tegljača te nekoliko većih virova kroz koje je valjalo „potegnuti“ veslima. Za razliku od prošlih godina s komarcima nismo imali previše problema. Ove godine zamijenila ih je druga vrsta insekata zvana Obad, ali samo na Dunavu. Ima ih mnogo i uporni su, ni vatra ih nije otjerala. Na tijelu nam ostavljaju nekoliko većih oteklina koje su i nakon tjedan dana još uvijek vidljive. Imali smo i kratko nevrijeme na koje smo se već nekako i naviknuli. Na Dunavu to izgleda impresivno. U luci Vukovar napravili smo izlaznu prijavu kako je to unaprijed bilo i dogovoreno tako da ni s prelaskom granice više nismo imali problema. Na cijeloj dionici vrlo lako pronalazimo mjesta za noćenje, uglavnom su to bili pješčani sprudovi u obali. Jeli smo samo konzerviranu hranu koju smo podgrijavali na malim plinskim plamenicima. Uz svaki obrok kuhali smo i rižu, u obroke smo dodavali domaću kobasicu i kukuruz. Uz sve to uzimali smo još proteine i gainere jer tijelo uz takav napor zahtjeva energetski bogatu prehranu. U Novi Sad stigli smo u popodnevnim satima gdje smo ujedno i završili našu dionicu.“
Ukratko, dvojac je od početka projekta u svom plovilu marke „kanu explorer“ dužine 4,40 m i težine 45 kg preveslao više od tisuću kilometara. Za vrijeme trajanja prošli su kroz nekoliko većih mjesta uključujući i glavni grad Zagreb. U divljini su proveli ukupno 23 dana.
„Mnogo smo toga naučili, kako o divljini tako i o sebi. Drava je nekako ostala u najljepšem sjećanju jer bila nam je to prva ekspedicija. Savu pamtimo kao najdužu, veslali smo 11 dana u komadu i to nas je dosta mentalno potrošilo. Kupa je definitivno najljepša rijeka na kojoj se mnogo toga može upoznati ali ujedno i najteža za veslati dok je Dunav jednostavno ogroman, najveća i najplovnija rijeka na kojoj se neprestano nešto događa. Zanimljivo je kako ni na jednoj od četiri rijeke nismo imali previše sreće s vodostajem, po GPS-u njihova brzina ponekad je iznosila samo 0.9 km/h što je za nas značilo i do desetak sati veslanja na dan. Sve četiri rijeke na određenim segmentima nalaze se na minski sumnjivim područjima što se moglo i vidjeti, to je ona jedina tužna slika koju smo na žalost isto tako za vrijeme trajanja morali upoznati.“
Iduće godine dvojac nam otkriva ne planira veslati, budući da su inače dugogodišnji penjači po stijenama njihovi planovi za dalje okreću se u potpunosti prema tome, stoga želimo im svu sreću!
Ovim se putem žele zahvaliti sponzorima koji od samoga početka u cijelosti financiraju njihov projekt, a to su: Red Bull, Transcom World Wide te Coca-Cola Hrvatska.
Nebitno
Prema onome što smo do sada istražili dvojac 
