17. Performance Art Festival pod nazivom „Sreća“ održat će se u Osijeku 9. i 10. lipnja 2017. Kustos ovogodišnjeg, 17. izdanja Festivala je umjetnik Marko Marković.
Program se ove godine bavi poimanjem sreće te pitanjima na koji način sreću percipiramo, uvjetovano osobnim ili kolektivnim iskustvom u različitim društvenim i političkim okolnostima. Takvim razmišljanjem predstavit će se mlade snage izvedbenih umjetnosti na kojima i jest fokus ovogodišnjeg programa, a to su: Kristina Marić i Mario Matoković iz Osijeka, Nina Kamenjarin iz Splita, te Sebastian Gärtner iz Beča. Neke od njih imati ćemo priliku vidjeti po prvi put s izvedbama pred publikom, tako da će na taj način program predstaviti jake nadolazeće autore čije ćemo aktivnosti zasigurno bilježiti na sceni hrvatskoga performansa. Uz umjetnike mlađih generacija, imat ćemo prilike vidjeti izvedbe i radove autora etabliranih na domaćoj i međunarodnoj sceni kao što su Ana Zorica te Sandro Đukić i Marko Marković.
Program će biti predstavljen u javnom prostoru na različitim gradskim lokacijama te u Muzeju likovnih umjetnosti Osijek, gdje će se održati i razgovor s umjetnicima kao i predstavljanje suradničke platforme Mreže izvedbenih umjetnosti u organizaciji udruge Domino iz Zagreba. Mrežu izvedbenih umjetnosti predstavit će umjetnički direktor udruge Domino, Zvonimir Dobrović.
Novost je ovogodišnjeg programa suradnja s festivalom Perforacije u sklopu projekta Mreže izvedbenih umjetnosti, koja će u okviru Performance Art Festivala prvi put predstaviti Noć performansa u Osijeku. Osim u Osijeku, Noć performansa će se održati u Zagrebu, Splitu, Dubrovniku i Zadru.
Program:
Petak, 9. lipnja 2017.
Perivoj Kralja Tomislava
19:00 h - Sandro Đukić i Marko Marković / Iz ciklusa nestajanja
Muzej likovnih umjetnosti
20:00 h - Nina Kamenjarin / Takt 0 – Perforacije / Noć performansa
21:00 h - Sebastian Gärtner / Four Frames for Real
Subota, 10. lipnja 2017.
Trg Ante Starčevića
09:00 - 16:00 h - Kristina Marić / Blato
Tvornica OLT
18:00 h - Mario Matoković / P(r)osipanje
Muzej likovnih umjetnosti
19:00 h - Ana Zorica i Nikola Iskra / Jesmo li napokon slobodni? – Perforacije / Noć performansa
20:00 h - Razgovor s umjetnicima i predstavljanje Mreže izvedbenih umjetnosti
U današnje vrijeme, kad je sreća na visokoj cijeni, kako u svijetu običnih smrtnika tako i onih manje smrtnih, žudimo k onome što nas čini sretnim.
Sreća je kao psihološki fenomen kompleksna emocija koja se javlja uvjetovana različitim vanjskim i unutarnjim podražajima kao što su ljubav, sloboda, sigurnost, položaj u društvu, prosperitet, materijalna i duhovna dostignuća, mir…
Osjećaj sreće smatra se neprocjenjivim, jačim i dugotrajnijim od pukog prolaznog zadovoljstva. Pitanje je tko u čemu pronalazi sreću, odnosno zadovoljstvo.
„Ako povijest JEST 'Vrijeme, kao što tvrdi da jest, tada je ustanak onaj trenutak koji se pojavljuje i skače iz Vremena, koji krši 'zakon' Povijesti. Ako je Država Povijest, kao što tvrdi da jest, tada je ustanak zabranjeni trenutak, neoprostivo nijekanje dijalektike (…). Povijest kaže da Revolucija dosiže 'permanentnost' ili barem (određeno) trajanje, dok je ustanak 'privremen'. U tom smislu ustanak je poput 'vrhunca iskustva' u suprotnosti prema razini 'obične' svijesti i iskustva. Poput praznika , ustanci se ne mogu događati svaki dan – inače ne bi bili 'nesvakidašnji'. No takvi trenuci intenziteta daju oblik i značenje cjelokupnosti života.“ Hakim Bey
Program performansa predstavit će umjetnike koji će svojim izvedbama publiku te ljude u javnom prostoru pokušati učiniti sretnima, „privremeno“ ili „permanentno“. Marko Marković
Autori:
Skriveno:
Sandro Đukić i Marko Marković / Iz ciklusa nestajanja
9/6 19h Perivoj Kralja Tomislava
Sandro Đukić i Marko Marković predstavit će performans u trajanju, iz ciklusa koji se bavi lociranjem prošlosti kao značajnim i utjecajnim periodima života ove dvojice autora.
Sandro Đukić je multimedijalni umjetnik, rođen 1964. u Zagrebu. Diplomirao je 1989. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu te je studirao na Kunstakademie Düsseldorf (1989.-1993.) u klasi prof. Nam June Paika i pohađao majstorsku radionicu (1993.-1994.) u klasi prof. Nan Hoover. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj, Njemačkoj, Austriji, Italji, Španjolskoj, Nizozemskoj, Islandu, Sloveniji, Srbiji, Češkoj, Sjedinjenim Američkim Državama. Kao predavač sudjelovao je na više domaćih i međunarodnih simpozija. Radovi mu se nalaze u javnim i privatnim zbirkama. Nagrađen je nagradom Saveza društava likovnih umjetnika Hrvatske 1991., posebnom nagradom Grada Pule 2010., te je dobitnik ArtsLink Independent Projects Award 2011. Sandro Đukić svoja interesna polja pronalazi u distopijskim ili utopijskim tvorevinama različitih društvenih ustrojstava te ih arhivira kroz kontekst stvarnog vremenskog, povijesnog i geopolitičkog sadržaja. Arhivirajući razne lokacije, događaje te društvene pomake, autor ih prezentira kroz imaginaciju fikcionaliziranih narativa.
Marko Marković rođen je 1983. u Osijeku. Diplomirao je slikarstvo 2007. na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Od 2016. studira na poslijediplomskom studiju na Universität für angewandte Kunst u Beču. Sudjelovao je na brojnim izložbama, radionicama, festivalima i tribinama u zemlji i inozemstvu. Umjetnički je direktor festivala performansa DOPUST / Dani Otvorenog Performansa kojeg vodi od 2008. s programima u Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnik je nagrade Radoslav Putar 2011. Od 2012. do 2014. radio je kao asistent u Studiju Matthewa Barneya u New Yorku. Među njegovim međunarodnim nastupima izdvajaju se: The Kitchen, New York (2005.), Biennale de Mediterranean, Thesaloniki (2010.), Anthology Film Archives, New York (2012.), Moscow Biennale (2015.), Moscow Biennale of Youth (2016.), La Biennale di Venezia (2016.), La Biennale di Venezia – Anima Mundi, Performance and Experimental Video Program (2017.). Djelujući u različitim medijima, u svojim radovima kritički promišlja političke strukture, bavi se ekonomijama te pozicijama inferiornosti i superiornosti pojedinca u društvu. Kao performer, ispitujući granice vlastite izdržljivosti, pripada među najradikalnije izvođače na hrvatskoj sceni.
Nina Kamenjarin / Takt 0
9/6 20h Muzej likovnih umjetnosti – Perforacije / Noć performansa
Nina Kamenjarin rođena je 1991. u Splitu. Diplomirala je kiparstvo 2016. na Umjetničkoj Akademiji u Splitu. Osim kiparstva, bavi se performansom i novim medijima. Izlagala je u Hrvatskoj i u inozemstvu. Sudjelovala je u programu ERASMUS u Njemačkoj (FH Aachen: Produkt und Design). Dobitnica je nekoliko nagrada i priznanja uključujući Essl Art Award 2015. u Austriji. Aktivna je članica HULU-a Split. Nina Kamenjarin se kao umjetnica mlađe generacije istaknula zrelim promišljanjima u mediju performansa. Polazeći od osobnog iskustva, kreće se prema širem društvenom i psihološkom kontekstu te na humorističan ili naglašeno ironičan način ukazuje na predodžbe nekih univerzalnih problema, kao što je pitanje osobnog identiteta. Nina Kamenjarin će svojim performansom ukazati na pitanje nulte društvene tolerancije te će u izvedbu uključiti i samu publiku.
Sebastian Gärtner / Four Frames for Real
9/6 21h Muzej likovnih umjetnosti
Sebastian Gärtner rođen je 1986. u Kirchdorfu u Kremsu. Od 2006. do 2011. studira povijest umjetnosti i afrikanistiku na Sveučilištu u Beču, te od 2010. do 2016. transdisciplinarne umjetnosti na Akademiji za primijenjenu umjetnost u Beču. Dobitnik je nagrade PML-Award u Luxemburgu 2012., te je nominiran za nagradu Hubert Sielecki Preis 2013. i nagradu Anna Kapsch, Mumok, u Beču 2017. Sebastian Gärtner izražava se skulpturom te performansima u trajanju. Bavi se aspektima kontemplacije i metamorfoze te pridaje veliku važnost procesu kao djelu u nastajanju. Skulpturalnim oblikovanjem suočava teme objektivnosti i objektivizacije te različite aspekte perceptivnog u umjetničkom radu. Humanističkim pristupom govori o odnosima transformacije, primjerice kada u performansu uzgaja biljke na nozi te pokušava izlegnuti pilića u ruci. Gärtner će u Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku premijerno izvesti performans koji je nastao prema crtežu u kojem umjetnik koristi vlastito tijelo kao bizarni provizorni instrument.
Kristina Marić / Blato
10/6 9 – 16h Trg Ante Starčevića
Kristina Marić multimedijalna je umjetnica, rođena 1990. Diplomirala je 2015. na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, na Odsjeku za likovnu umjetnost, gdje je dobitnica priznanja za najbolji rad iz multimedije 2013./14. Izlaže na izložbama i festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu, među kojima se ističu: Art Quarter (Budimpešta, 2013.), Vom schweren Leben einer Pflanze in der Großstadt, Eyes On (Beč, 2016.), 51. zagrebački salon (Zagreb, 2016.), Device Art Festival (Zagreb, 2015.), Crosstalk Video Art Festival (Budimpešta, 2013.). Članica je HDLU-a Osijek. Od 2016. radi kao asistentica na katedri za Medijsku kulturu Odjela za kulturologiju u Osijeku te pohađa poslijediplomski interdisciplinarni studij Kulturologije na modulu Izvedbene i vizualne umjetnosti i kultura u europskom kontekstu. Kristina Marić, služeći se različitim medijima, istražuje odnos između individualnog i kolektivnog, zaokupljena u prvom redu odnosom promatrača prema umjetničkom činu. Na festivalu će se predstaviti interaktivnim performansom u javnom gradskom prostoru u kojem će publiku kroz igru suočavati s „prljavštinom“.
Mario Matoković / P(r)osipanje
10/6 18h Tvornica OLT
Mario Matoković rođen je 1985. u Osijeku. Diplomirao je 2010. na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, na Odsjeku za likovnu umjetnost. Izlagao je na brojnim domaćim te na nekoliko međunarodnih izložbi. Dobitnik je Rektorove nagrade Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Od 2010. član je HDLU-a u Osijeku, a od 2013. do 2016. vrši funkciju predsjednika HDLU-a Osijek. Jedan je od osnivača Umjetničke organizacije POPUP. Zaposlen je na Umjetničkoj akademiji u Osijeku kao asistent na diplomskom studiju Likovne kulture. Finalist je nagrade Radoslav Putar 2016. u organizaciji Instituta za suvremenu umjetnost u Zagrebu. Mario Matoković bavi se pitanjima osobnog i društvenog identiteta. Društveno zanemarivanje, destrukcija, nepotizam, ugnjetavanje i netrpeljivost, okidači su Matokvićevih radova, kojima autor ukazuje na opasnosti realnog stanja koje okolina doživljava normalnim. Matokovićev izražaj u performansu namijenjen je fotografiji i videu, no ovom prilikom autor po prvi put predstavlja performans pred publikom. Izvedba Maria Matokovića govori o propaloj industriji te sudbini radnika među kojima su bili i njegovi roditelji.
Ana Zorica i Nikola Iskra / Jesmo li napokon slobodni?
10/6 19h Muzej likovnih umjetnosti – Perforacije / Noć performansa
Performans „Jesmo li Napokon slobodni?“ inspiriran je nizom fotografija koje je multimedijalni umjetnik Željko Zorica Šiš za potrebe izložbe nazvao „Napokon slobodni!“. Pet godina potom, Ana Zorica i Nikola Iskra pitaju se „Jesmo li napokon slobodni?“.
Grupa Uplašene žirafe ponovo mašu oživljava fotografije: Za sudjelovanje na izložbi „Tužni tropi“, održanoj početkom svibnja 2012. u sklopu Queer Festivala u kustoskom odabiru André von Aha, Željko Zorica odlučio je prirediti niz od 9 crno-bijelih fotografija postavljenih u crne okvire...
Nikola Iskra rođen je sredinom prošlog stoljeća u zemlji koja ne postoji. On ne putuje i ništa ne radi. Smješka se, pogladi psa ili mačku i pije gemište. Ponovno čita iste stare knjige i sluša radio šumove. On gleda iste filmove i ne pamti nova imena. Živi u Pribanjcima na Kupi i provodi 8 sati dnevno u žutoj limenoj kućici na autocesti.
Ana Zorica nije lik iz priče. Ima dva ženska imena, jedno osobno, a drugo obiteljsko. Iz te je obitelji prije gotovo četiri godine nestao Željko Zorica. Gdje se sad točno nalazi nije nam sasvim jasno.
17. Performance Art Festival realizira se sredstvima:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Zaklada Kultura nova, Imagine 2020, Grad Osijek
Organizator: M-art, Ribarska 1, Osijek
Suorganizatori: Muzej likovnih umjetnosti, Domino
Mjesta održavanja: Muzej likovnih umjetnosti (Europska avenija 9) i lokacije u javnom prostoru
Direktor festivala: Ivan Faktor
Kustos festivala: Marko Marković
Koordinatorica festivala: Ana-Marija Koljanin
Vizualni identitet: Ivan Klis
Nebitno
