U
četvrtak, 27. travnja 2017. godine s početkom u 19 sati održat će se stručno vodstvo "Ivan Faktor –
Film koji samo ja gledam" u Muzeju likovnih umjetnosti.
Za opus Ivana Faktora svi poznavatelji i pratitelji njegova rada zajednički zaključuju: to je work in progress. Pri postavljanju ove izložbe intencija je bila prikazati motivske krugove umjetničkog procesa dugog četiri desetljeća, kao diakronijska kretnja bez jasnog i iscrtanog početka i kraja. Na to upućuje i rad koji je naslovio izložbu: Film koji samo ja gledam (1980). Iako prisutan u autorovoj službenom popisu radova, krhkih je obrisa poput ljudskog sjećanja i bez opipljivih materijalnih tragova. Film koji samo ja gledam intimni je performans koji je umjetnik izveo doslovce sâm u sobi gledajuću u čisto svjetlo projektora. Kao takav, ovaj radi unutar sebe nosi sve morfološke značajke Faktorova rada. Soba na kućnoj adresi u Istarskoj ulici u kojoj umjetnik izvodi performans pozicionira nas u privatni i autoreferencijalni prostor umjetnika, iliti prostor svih prostora. Vrijeme je (ne)određeno između fizičke izdržljivosti oka suočenim sa svjetlošću projektora i beskonačnog umjetničkog eksperimenta. Postavši leitmotivom izložbe, oslobođeni težine retrospektivne etikete s kronološkom ili tematskom osi, nastavlja sljedeću dionicu ovog opusa u trajnom nastanku. Prvo lice jednine ja u naslovu je autorov glas, a film koji on gleda je onaj koji se odvija u glavi, u metaprostorima umjetnikovih identiteta. Postav izabranih djela nije zamišljen kao prikaz stilskog, medijskog ili inog „razvoja“. On je zamišljen kao vizualni tekst koji je sintaktički kružan (poput prostora u kojem je postavljen) i koji naglašava gabarite strukturne trijade prostor - vrijeme - medij kao konceptualne komponente Faktorove umjetnosti.
Nebitno
