Oko
650.000 izbjeglica prošlo je kroz Hrvatsku u 2015. i 2016. godini tijekom
velike migrantske krize tzv. balkanskom rutom na putu u zemlje zapadne Europe, prije svega Njemačku. Ruta je
zatvorena u ožujku prošle godine, ali problem izbjeglica u Hrvatskoj nije nestao.
Dapače, čak se
povećava. Naime, velik broj izbjeglica deportiran je iz zapadnoeuropskih zemalja i
vraćen u Hrvatsku te trenutno borave u našim izbjegličkim centrima i čekaju da se njihov status riješi. Očekuje se kako će se njihov broj nastaviti povećavati kako broj deportacija bude rastao dolaskom lijepog vremena.
KLIK: Migranti u Osijeku [2015.]
Jedan dio od
950 izbjeglica koji se prema podacima
UNHCR-a trenutno nalaze u Hrvatskoj, čine
maloljetnici bez pratnje i obitelji s malom djecom, njih ukupno 90, koji su smješteni u
osječkom centru za migrante, bivšoj policijskoj postaji pretvorenoj u objekt za smještaj izbjeglica. Dolaze sa svih strana svijeta: iz
Afganistana, Iraka, Irana, Pakistana, Sirije...
Među njima je i 16-godišnji Afganistanac
Barak, maloljetnik koji je prešao dug put od svoje zemlje kako bi se pridružio starijem bratu koji živi u Njemačkoj. Ali, do njega
nije stigao. Zapeo je u Sloveniji, odakle su ga deportirali natrag u Hrvatsku i sada u Osijeku čeka da mu se riješi status.
Barak je jedan od
2.235 registriranih tražitelja azila u Hrvatskoj, što je ogroman porast u odnosu na 2015. kada ih je bilo svega 211. Međutim, prema podacima UNHCR-a, velika većina izbjeglica koji zatraže azil u Hrvatskoj samo kupuju vrijeme dok ne pronađu način da se nekako domognu zapada.
Za mladog Baraka ta je opcija nakon deportacije, čini se,
propala. Na nagovor
Vanje Grundmann iz CARE International koja radi s izbjeglicema u centru, podnio je zahtjev za azilom u Hrvatskoj, no on je odbijen i prijeti mu deportacija iz naše zemlje. Po hrvatskom zakonu, Barak mora napustiti zemlju ako mu tri zahtjeva za azilom budu odbijena.
Tinejdžer je pod velikim pritiskom. „
Želim samo živjeti u miru i podalje od talibana – nije mi više važno gdje ću otići. Volio bih ostati ovdje u Hrvatskoj. Umoran sam od putovanja“, priča Barak na Farsi jeziku preko prevoditelja.
„
Ovdje mogu izaći van i šetati bez straha da će mi se nešto dogoditi. Nema rata, nema oružja. Bavim se različiti aktivnostima i sportom kako bih se osjećao bolje. Ali, teško mi je i depresivan sam. Nisam siguran hoće li me prihvatiti ovdje ili će me poslati natrag u Afganistan. Ne znam što će se dogoditi“.
Izbjeglice iz Afganistana
Zarifa Heidari i njezina šesteročlana obitelj ne žele ostati u Hrvatskoj. Proveli su skoro godinu dana u Austriji, počeli su se snalaziti, djeca su joj upisala školu, svi su počeli učiti njemački, a onda su prije četiri mjeseca bez ikakvog upozorenja deportirani u Hrvatsku.
Heidari kaže da
nije loše u Hrvatskoj, ali njezinoj psihički bolesnoj kćerki više nije dostupna
medicinska skrb koju je dobivala u Beču. Stoga se Heidari prijavila za postupak spajanja obitelji jer ima brata, kćerku i zeta koji žive u Beču, a u Osijeku čeka da se postupak riješi.
I dok je Barakova budućnost neizvjesna, on se nada kako mjeseci učenja hrvatskog i engleskog jezika nisu bili uzalud.
„
Ovdje je mirno i zato bih volio ostati živjeti ovdje. Hrvatska je lijepa zemlja“, kaže Barak dodajući: „
Imam 16 godina, a nikada nisam išao u školu. Htio bih ići u školu ovdje, želim igrati nogomet, steći nove prijatelje i imati normalan život kao sva djeca“.
Autorica: Lin Taylor (THOMSON REUTERS FOUNDATION). Izvorni tekst možete pronaći
ovdje..
Tekst: Osijek031.com
Foto: Teuta Stazić/Foto-arhiv031
Nebitno
