
U
petak, 11. studenog 2016. godine u
Muzeju likovnih umjetnosti održat će se otvorenje izložbe "
Coupé International VOL.THREE" s početkom u 19 sati.
Muzej likovnih umjetnosti u Osijeku predstavlja austrijsko-hrvatski projekt Coupé International koji je inicirala istoimena platform iz Beča za promociju međukulturalne razmjene i poticanje međunarodnog networkinga među mladim umjetnicima, kroz projekte temeljene na zajedničkom izlaganju dviju umjetničkih praksi. Izložbe se odvijaju u gradovima u kojima pozvani umjetnici i umjetnice žive i rade, te služe kao inicijator istraživanja i razumijevanja specifičnih kulturnih krajolika, s ciljem stvaranja dobrih okolnosti za buduće suradnje.
Nakon dvaju predstavljanja u New Yorku, Coupé International se prvi puta organizira u Hrvatskoj, u suradnji s udrugom Nomad koju je osnovala kustosica i kulturna menadžerica Vanja Žanko.
Za Coupé International's VOL.THREE kustosi Michael Strasser (Austrija) i Vanja Žanko (Hrvatska) pozvali su u suradnju umjetnice Evu Engelbert (Austrija) i Maju Marković (Hrvatska), koje često stvaraju na specifičnim lokacijama i dijele interes za izložbene situacije izvan klasičnog ‘white cube’ prostora. Dvije autorice su ranije ove godine istraživale povijest Francuskog paviljona u Zagrebu, bisera zagrebačke arhitekture, kako bi razvile nove radove u ovom specifičnom kontekstu i izložile ih u njegovom posebnom prostoru. Zatim su preselile umjetničke instalacije u Beč i predstavile ih u Galeriji Kluckyland kao prateći program sajma Parallel Vienna 2016 tijekom rujna. Posljednje predstavljanje događa se sada u Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku povodom 7. Dana austrijske kulture.
Zanimljivo je da je za svako predstavljanje format radova transformiran u odnosu na zadani izlagački prostor, te su umjetnice sa svakim izlaganjem dodavale elemente koji se specifično vežu uz kontekst galerije ili muzeja u kojem gostuju. Na taj način je istraživanje započelo s Francuskim paviljonom, koji je izgrađen 1936 – 1937. godine prema projektu arhitekta Roberta Camelota kako bi se u njemu predstavila francuska automobilska i avionska industrija u sklopu Zagrebačkog zbora. Radovi Eve Engelbert i Maje Marković polaze od Francuskog paviljona kao mjesta reprezentacije iznimnih arhitektonskih i inženjerskih dostignuća ocrtanih u modernističkoj formi. Ekonomska povijest lokacije zaokupila je pažnju Eve Engelbert koja prati trag tvornice namještaja Bothe i Ehrmann d.d., koja je osim u Zagrebu, podružnicu imala i u Beču. Na metalne panele, lakirane u bojama karakterističnim za Peugeot, umjetnica postavlja fotografije stolica, snimljenih u muzejskim depoima u Zagrebu i Beču. Time suprotstavlja već zaboravljene i rijetke primjerke namještaja iz Bothe i Ehrmann proizvodnje sjaju automobilske industrije. Politika izlaganja industrijskih dostignuća, karakteristična baš za izložbene paviljone na izložbama Zagrebačkog zbora i Zagrebačkog velesajma, ovdje je izvrnuta i umjesto predizajnirane reprezentacije objekta poziva na promišljanje o povijesnim, društvenim i ekonomskim čimbenicima koji ga okružuju. Politika reprezentacije dotiče se i Maja Marković korištenjem krhkih materijala poput drveta i papira koji ovdje ne nose sadržaj već predstavljaju isključivo formu, odnosno konstrukciju. Njen rad djeluje kao potporna struktura koja istovremeno ima potencijal postati sjajna izlagačka scenografija, ili odbačeni izlagački materijal u nekom zapuštenom skladištu. Prozračnost, ogoljenost i geometrijska odmjerenost upućuju na modernističke tendencije, ali njihova apstraktnost promišlja izlaganje samo.
Kroz svoje radove - istovremeno dokumentarne i autonomne skulpture, fotografije i videe - umjetnica Eva Engelbert istražuje kulturno, društveno i političko nasljeđe specifičnih mjesta u međusobnoj usporedbi prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Dokumentarni element umjetnica svjesno razlaže kako bi postigla ravnotežu između informacije i otvorenosti. Kiparski aspekt rada je arhitektonske prirode i referira se na privremene arhitektonske oblike. Radi kao pomoćnica profesora Hansa Schabusa pri Akademiji likovnih umjetnosti u Beču. Zajedno s umjetnicom Katrin Hornek organizira izložbe poput Mission W, Biosphärenpark Wienerwald, Beč (2015) i A sense of place, Kunstraum Lakeside, Klagenfurt (2012). Njezine recentne izložbe uključuju: It´s all underneath the floor it´s all between the walls, Porous Space, Beč (2015), dienstag abend at Baba Vasa´s Cellar, Shabla / BG (2015), Pipe Dream, Kunsthalle Exnergasse WUK, Beč (2015), Invisible Violence, Salzburger Kunstverein (2015), Lichtblick, Ausstellungspavillion NOB, Tržič (2014), In the field (samostalna), Startgalerie MUSA, Beč (2014), Welcome to European Union (samostalna, s Alenom Pfoser), IG Bildende Kunst, Beč (2013), Mobilität Teil 2 - Grenzen, Fotogalerie WUK, Beč (2013), Desire creates distance, Ve.sch, Beč (2013), Ville en abîme – Hotel Charleroi, Palais des Expositions, Charleroi (2012), Tomorrow (samostalna), galerie5020, Salzburg (2011). Osvojila je više nagrada, između ostalih: AiR Yogyakarta, Ministarstvo umjetnosti i kulture Republike Austrije (2017), AiR Paris, Gradski ured za kulturu grada Beča (2016), Outstanding Artist Award (Multidisciplinarity), Ministarstvo umjetnosti i kulture Republike Austrije (2014), AiR Charleroi, Hotel Charleroi (2012), Grant for Artistic Photography, Ministarstvo umjetnosti i kulture Republike Austrije (2012), AiR Paris, Ministarstvo umjetnosti i kulture Republike Austrije (2011).
Maja Marković diplomirala je slikarstvo pri Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Umjetnica istražuje prostor, interpretira ga pokušavajući doprijeti do njegove cjelovitosti. Stvarajući uglavnom u tehnici crteža koje proširuje u prostorne instalacije složene iz više dijelova, posvećena je estetici modernizma i dvojakom karakteru arhitekture i urbanizma toga doba. Naizgled lišeni sadržaja, često zapušteni, spomenici modernizma preuzeti s fotografija, jednako kao i oni na koje je naišla, interpretirani su kao mjesta iščekivanja sadržaja. Radovi nas navode na razmišljanje o intenzitetu ritma prostora, kretanja, odnosa punog i praznog, stvarnog i interpretiranog (stvorenog). Njezine recentne izložbe uključuju: Prekapanje temelja, Galerija Waldinger u Osijeku, kustosica Branka Benčić (samostalna, 2016), Galerija Striegl u Sisku, kustosica Alma Trauber (samostalna, 2016), Okolo analogija, Akademie Schloss Solitude, Stuttgart, kustosica Claudia Gehre (2015), Grad je mrtav, živio grad, KC Beograd, kustos Slaven Tolj (2014),
[email protected], Muzej suvremene umjetnosti Zagreb (2013), Vrijeme nakon, MKC Split, kustosica Sabina Salamon (2011), Nagrada Radoslav Putar, Institut za suvremenu umjetnost Zagreb (2007), Izgubljeni u prijevodu, izložba u sklopu 9. istanbulskog bijenala, kusros Mika Hannula (2005). Boravila je na više rezidencijalnih programa, kao Akademie Schloss Solitude (2014), Kultur Bunker (2013) i BMUKK/Kulturkontakt AiR (2011).
VOL.THREE podupire Kultura promjene Studentskog centra u Zagrebu, Kluckyland Beč, a financijski podupiru Austrijski kulturni forum u Zagrebu, Odjel za umjetnost i kulturu u Uredu saveznog kancelara Republike Austrije i Otto Mauer Fonds.
