Jeste li ikada, dok ste se vozili autom, vlakom ili autobusom, promatrali okolna naselja i krajolike i osjetili znatiželju o pričama i ljudima koje ta mjesta kriju?
Kao što smo i obećali, danas vam objavljujemo nastavak putopisa "
Biciklom oko svijeta - Od Venecije do Nice". Ukoliko još niste pročitali prvi dio, obavezno ga pročitajte
ovdje.
Biciklom oko svijeta - "Od Venecije do Nice" #1
Dan 4. Spineda – Cremona – Piacenza - Cardazzo
Rano ujutro su nas probudili zvukovi crkvenih zvona, što nam je izvrsno poslužilo jer nismo imali budilicu budući da jedini mobitel koji nam je ostao više nije imao baterije. Odmah po izlasku iz sela naišli smo na motocross stazu gdje su se vozači taman pripremali za utrku pa smo jednostavno morali zastati i uživati u spektakularnim akrobacijama. Nastavili smo voziti prema Piacenzi i u popodnevnim satima počela je padati kiša koja nam je donijela pravo olakšanje nakon prethodnih vrućih i sparnih dana. Budući da više nismo imali GPS, a putokazi u Italiji bili su iznimno konfuzni,neprestano smo morali stajati i ispitivati ljude za smjer. Tako nam je jedna gospođa koja je govorila engleski vrlo fluentno dala smjernice kako da zaobiđemo grad Cremonu i na taj način brže dođemo do Piacenze. Uspjeli smo pronaći tu zaobilaznu cestu, ali nismo znali da se ta cesta kasnije priključuje na autoput, na koji mi nismo mogli ići biciklima. Zato su nam ostale dvije mogućnosti: mogli smo se vratiti desetak kilometara unazad i nastaviti put kroz Cremonu, a mogli smo i riskirati i krenuti prtenim putem koji se nalazio pored ceste, a činilo se da vodi na sjever. Ipak smo odlučili riskirati i krenuli prtenim putem koji je sve više nestajao što smo dalje išli. Već nakon par kilometara puta više nije bilo, pa smo bili primorani voziti biciklima kroz visoku travu. Nakon još par kilometara offroad-vožnje ugledali smo cestu i shvatili kako smo izašli u samo središte Cremone pa našoj sreći nije bilo kraja. U Cremoni smo se odlučili počastiti odmorom uz kavu, a i bili smo toliko gladni da ne samo što smo pojeli nekoliko porcija sardina, već smo i popili čitavo ulje iz konzervi. Predvečer smo stigli u Piacenzu, ali nismo imali previše vremena za obilaske pa smo nakon večere u fast food restoranu nastavili dalje voziti. Nakon odvoženih 110 km počeli smo tražiti prikladno mjesto za kampiranje, ali ga jednostavno nismo mogli pronaći. Stali smo na neku livadu koja je bila okružena kućama, i što se na prvu činilo kao najgore mjesto na kojem možete spavati, ubrzo se pretvorilo u jedno od najboljih. Naime, primijetili smo kako do nas dolazi jedan čovjek od pedesetak godina i isprva smo bili uvjereni kako će nam reći da na tom mjestu ne možemo raširiti šatore i spavati. Kada je došao do nas, predstavio se kao Domenico i,na naše iznenađenje, pozvao nasda prespavamo kod njega u dvorištu. Naravno da smo pristali pa nas je odveo u svoje zaista veliko dvorište, gdje smo imali i slavinu, što je značilo da imamo neograničenu količinu vode preko noći. Kasnije nas je počastio pizzom, nazdravili smo uz pivo te nam je ispričao priču o tome kako je s 19 godina motorom krenuo na put po Bliskom istoku. Dao nam je i nekoliko korisnih savjeta u vezi rute i informirao nas o nekim događajima iz svijeta budući da smo mi čitavo vrijeme na putu bili potpuno izolirani od vijestiiz svijeta i Hrvatske.
Dan 5. Cardazzo – Voghera – Novi Ligure
Ujutro smo se pozdravili s Domenicom, još mu jednom zahvalili na svemu i krenuli putem prema Novom Ligureu. Peti dan ujedno je bio i posljednji dan na kopnenom dijelu u Italiji. Bili smo svjesni toga da ćemo sutradan biti na obali, ali i toga da ćemo morati proći planine prije nego što stignemo u Genovu. Zato smo cijeli dan vozili dosta rezervirano i često smo radili pauze. Prošli smo kroz manje gradove poput Stradelle, Voghere i Tortone, nakon čega smo stigli i do Novog Ligurea, manjeg gradića koji se nalazi u podnožju planina. Tamo smo u parku napravili večeru i predvečer smo izašli iz grada u potrazi za mjestom za kampiranje. Odlučili smo se smjestiti na jednoj velikoj livadi uz cestu i taman smo stigli ispratiti fenomenalan zalazak sunca. Uzeli smo gitaru i bongose te lagano zasvirali dok smo promatrali kako se noć spušta nad planinama ispred nas.Zamišljali smo što nas sve čeka s druge strane i kao da smo bili svjesni kako će naše putovanje dolaskom na obalu dobiti jednu potpuno novu dimenziju.
Dan 6. Novi Ligure – Genova
Probudili smo se dosta odmorni zahvaljujući tome što smo šatore podigli na visokoj travi, pa je spavanje bilo prilično udobno i bezbolno. U obližnjem supermarketu kupili smo hranu za doručak i naoružali se energetskim gelovima u nadi da će nas izvući ukoliko zapnemo negdje u planinama. Naspavani i puni energije krenuli smo prema prvim usponima koje smo uspješno prelazili. Vožnja je bila tim više zanimljivija što je svako malo uslijedio i koji spust, zbog čega smo se uvijek stigli malo oporaviti prije novog uspona. Zastali smo u mjestu Isola del Cantone, pojeli sladoled i proćaskali malo s lokalnim ljudima da ubijemo dosadu. Ostatak puta prolazili smo kroz velike kanjone, ali je tek desetak kilometara prije Genove uslijedio ozbiljan uspon, koji je iz nas izvukao i zadnji atom snage. Nerijetko smo morali gurati bicikle, što nije bilo baš ugodno na temperaturi od 40°C. Bili smo gladni, ali nismo imali puno izbora nego jesti čiste sardine i šljive koje smo našli uz put. Nakon višesatnog probijanja kroz planine, velikom brzinom spustili smo se u središte Genove. Ono što smo odmah primijetili bio je nevjerojatno gust promet pa smo se u nekoliko navrata našli i na cestama od tri trake dok smo se pokušavali probiti do centra. Ipak, što smo se više približavali centru, sve smo više shvaćali kako će se naš trud isplatiti. Prošli smo pored katedrale sv. Lovre, Duždeve palače, Kolumbove kuće, a prava kulminacija oduševljenja uslijedila je na predivnom središnjem trgu, Piazzi De Ferrari.Nakon takvih prizora nastavili smo se probijati kroz gužve na prometnicama. Vozili smo još kilometrima uz luke, dok su pored nas jurili automobili i jedva smo čekali da se odvojimo na nešto manje prometnu cestu. Bilo je oko 20h kada smo naišli na prvu pravu plažu, gdje smo pojeli pečeno pile iz supermarketa i onda napravili ono što smo toliko dugo iščekivali – konačno se okupali u moru. Osim toga, mogli smo se i po prvi puta otuširati pod pravim tušem. U tim trenutcima vjerojatno nam ništa drugo nije ni trebalo. Nismo se opterećivali s onime što je bilo, niti nas je previše zanimalo što nas još čeka. Pao je već mrak, a mi smo nekako sasvim bezbrižno krenuli cestom koja je išla uz obalu. Putem smo tražili mjesto za kampiranje i čudili se kako je cesta kojom vozimo bila gotovo potpuno pusta, samo je ponekad pored nas prošao poneki automobil. Međutim, kada smo prešli desetak kilometara od zadnjeg naselja, shvatili smo i zašto.Stajali smo nasred ceste, a ispred nas je bio tunel koji je zatvoren do daljnjeg zbog odrona. Budući da je bilo već kasno navečer, nismo imali izbora nego tamo i prespavati. Da ne bismo spavali baš na cesti, uspjeli smo pronaći mali prostor pored ceste, gdje smo prvo morali sasjeći travu kako bismo uopće mogli raširiti šatore. Tu i tamo prošao je još koji automobil pa smo od jednog dečka uspjeli saznati kako zaobilaznica ide preko autoputa, zbog čega nam je jedina mogućnost da se vratimo desetak kilometara do mjesta Voltri i sjednemo na vlak. I sve to zbog jednog tunela dugačkog dvjestotinjak metara. Iskreno, to nam je malo poljuljalo raspoloženje, ali ako ništa drugo, mogli smo konačno zaspati uz zvukove morskih valova.
Dok čekamo ostatak putopisa pogledajte
galeriju fotografija s ovog putovanja..
Galerija 031: Biciklom od Venecije do Nice
[Od Venecije do Nice]
Napomena: Fotke pregledavate KLIKOM na fotku ili strelicama lijevo-desno, kao na Facebooku ;-)
Tekst i foto: Ruben Betlehem
Nebitno
