Najveći komunalni projekt trenutno aktivan u Hrvatskoj, koji 73% financira Europska unija, „
Projekt Osijek, sjeverni kolektor“ na svom je krajnje istočnom dijelu u fazi završetka. Naime u Donjem gradu na
Donjodravskoj obali trenutno se izvode radovi koji u projektu nose naziv „
privođenje u prvobitno stanje“.
Razlog je to za osmjeh na licu građana i
zadovoljstvo što je Osijek još jedan korak bliže završetku, kako ovog kapitalnog projekta (koji doduše „
nevidljiv“ jer na nekih 4 metra ispod zemlje
ne plijeni pozornost, ali je zalog za normalno funkcioniranje i razvoj grada), tako i za rekonstrukciju
donjodravske šetnice i njeno spajanje s gornjodravskom promenadom.
Ipak, ovih dana su se podigle obrve mnogih donjograđana kada su vidjeli postavljanje
starih istrošenih klupa na njihovo prijašnje mjesto. Odmah je prozvana
Gradska uprava i krenulo kritiziranje. Rekli bi smo s pravom, jer doista djeluju neprimjereno na tom prostoru.
No, činjenica je da su građani
preuranili s kritikama, jer situacija je daleko od toga da će doista takve klupe postati naša svakodnevica.
Ovdje se vraćamo na formulaciju „
privođenje u prvobitno stanje“. Naime ugovorne obveze, koje su izvođaču propisane od strane financijera iz Europskih fondova,
prihvaćeni planovi rada i troškovnici jednostavno primoravaju izvođača radova na takav potez, jer bi u protivnom došlo do revizije financiranja, pa i plaćanja određenih penala radi ne poštivanja ugovornih odredbi.
Naravno da je,
bez obzira na slovo ugovora, nedopustivo da građani budu
osuđeni na sjedenje na starim, rasklimanim i oštećenim klupama, stoga je gradska tvrtka
Unikom, po nalogu i o trošku Grada pristupila obnovi postojećih klupa koje će privremeno ipak poslužiti svojoj svrsi na zadovoljavajući način.
Cijela ova pozitivna priča izrodila je jednu čudnu situaciju. Najbolja namjera
učinkovitog poslovanja i operativnog dogovaranja kroz stalne kontakte Gradske uprave i izvođača dovela je do toga da se gotovo preklapaju dva projekta. U hrvatskim prilikama čudno je poštivanje ugovorenih rokova, no u našem slučaju to nije jedino čudo. Čudna je nastala situacija da se „
privođenjem u prvobitno stanje“ mora asfaltirati šetnica, postaviti klupe, rasvjetna tijela i urediti hortikultura kako bi se zadovoljili ugovorni uvjeti i osigurali europski novci, dok se sistodobno projekt rekonstrukcije šetnice, koji financiraju Hrvatske vode, nalazi se u visoko pripremljenoj fazi što znači da bi se do kraja godine već trebali pokrenuli radovi nasipavanja dodatnih deset metara širine nove obale. Dakako, to podrazumijeva rušenje upravo završenog “
povratka u prvobitno stanje“.
Gradonačelnik
Vrkić svim silama
nastoji riješiti ovu čudnu situaciju tako da se izbjegnu nelogični troškovi, odnosno na neki način pobijediti nastalu nelogičnost ove ugovorne obveze, no mislimo da i nema baš pretjerano puno prostora za to jer regule neminovno diktiraju igru.
Na kraju kako god bilo, nelogičnosti
ne plaćamo iz Gradske blagajne, odnosno našeg džepa i stoga ipak trebamo imati
osmjeh na licu, jer ono što je najvažnije, radovi na rekonstrukciji i spajanju šetnica ne staju nego se dapače nastavljaju ubrzanim ritmom, tako da će nam se nova šetnica uskoro smiješiti natrag.
I da stvar bude posve kompletna,
nije stvar samo u ljepoti izvedbe te nove promenade koja će nakon završetka radova i u Donjem gradu biti „punog profila“, nego i u činjenici da će njenom izgradnjom napokon biti riješen problem nezaustavljive vodekoja je uslijed visokog vodostaja Drave ili obilnih oborina poplavljivala kuće i dvorišta u prvom i drugom redu uz Dravu.
Tekst: Osijek031.com
Nebitno
