Svatko će se složiti da našem gradu, no i ostalim gradovima posebno u istočnoj Hrvatskoj, su
potrebne razne ideje prema kojima bi se ostvario napredak u
gospodarskom, no i
društvenom, kulturnom i u svakom drugom smislu.
No da li je baš svaka
ideja dobra i što bi trebao biti kriterij pojma dobra je već puno
teže reći. Svako civilizirano društvo posjeduje okvire koji definiraju taj pojam, pa tako ti okviri postoje i u Hrvatskoj, barem na papiru.
Na primjer, jedan pokazatelj
civiliziranosti sredine je prostorno planiranje sredina, koje je ujedno i jedna od
najznačajnijih niti vodilja smjera razvoja sredina. Kroz prostorno planiranje, tj dokumentima u kojima se ono opisuje, krajnje jednostavno rečeno, definira se sadržaj i raspored tih sadržaja unutar nekog područja. Slikovito, kao kad u vrtu planirate što
zasaditi, u kojoj količini, te na kraju krajeva, što zasaditi pored čega.
Naš grad posjeduje zakonom
zahtijevane dokumente u kojima je razrada na prilično visokom nivou. Tako
Generalni urbanistički plan detaljno razrađuje namjenu površina unutar grada.
Kada bi se vratili u prošlost od
par desetljeća unatrag, pronašli bi puno drukčije prostorne planove, koji sasvim drukčije pristupaju
problemu prostornog planiranja. Nekad prije nije bilo ništa neobično planirati područje gospodarske namjene u okružju stambene namjene, bez obzira na sve negativne utjecaje koji proizlaze iz toga. No, kako se mijenjala svijest o raznim nepovoljnim utjecajima, tako se mijenjao i pristup u prostornom planiranju. Utjecaj prašine, hlapljenja kemikalija, buke, vibracija i sl. na normalan i zdrav život, je nešto što je jasno utvrđeno, te se u svim sredinama pokušava izbjeći, odnosno već kroz samo prostorno planiranje se eliminira blizina ovakvih područja. Jasno, nitko si ne bi želio nešto od navedenog pod svoji prozorom.
No, u našem gradu očigledno da ovakvi dokumenti i sva saznanja o nespojivosti ovakvih područja je velika nepoznanica.
Zato, dati ću primjer broj jedan:
Neki mlađi naraštaji vjerojatno se niti ne sjećaju gdje je nekad, na svom početku, u Osijeku bio
Pevec. To je u
Svačićevoj ulici, preko prilaza iz
Baranjske ulice, odmah nasuprot tržnice, tzv
Feđike. Navedeno dvorište, koje seže sve uz
Novogradsko groblje, te prema
Vijencu Ivana Česmičkog, na važećem Generalnom urbanističkom planu označeno je kao zona stambene namjene. Isto dvorište je nakon iseljenja Pevaca godinama bilo
bez jasne namjene. No, već više zadnjih mjeseci upravo tamo se obavljaju
servisi bagera, rovokopača, istovar raznog građevinskog materijala, stolarije i dr. Dolasci i odlasci šlepera, te ostalih teretnih vozila su svakodnevna pojava. Postavlja se pitanje, kako je moguće dati dozvolu za otvaranje ovakve djelatnosti u stambenoj zoni grada? Da li je možda službenik koji je isto dozvolio imao kakav poticaj da zažmiri na jedno oko? I u konačnom, što će nam onda generalni urbanistički plan koji nikome ništa ne znači?? Upravo ovi stanari, koji žive na svega par metara od ovih prostora su žrtve nemara nekog službenika. No i ti stanara su iz svojih prireza i ostalih davanja financirali izradu gradskih dokumenata koji ih stavljaju u nepovoljan položaj.
Tko zna, možda se u jednoj od idućih situacija dotični službenik zanese pa dozvoli otvaranje slične djelatnosti uz gradonačelnikovu kuću. Onda bi vjerojatno došao kraj njegovom stručnom radu.
Primjer dva bi bili tzv gospodarski otoci unutar grada.
Pojedini dijelovi grada koji su još za vrijeme Jugoslavije bili gospodarske namjene, tu namjenu nisu sve do sada izgubili, te se i dalje koriste. No, postavlja se pitanje usklađivanja takvih zona sa suvremenim zahtjevima, na način da negativni utjecaji tih zona ne ometaju normalan i zdrav boravak u susjednim područjima. Primjer bi bilo dvorište bivše Slavonije, gdje se i dalje obavljaju razne gospodarske djelatnosti. Najugroženija ulica je Mirna, koja je u ovim okolnostima sve samo ne mirna.
Znači, ovakve zone i dalje egzistiraju prema istim standardima od prije cca 30 i više godina.
Primjer broj tri bi bila noćna djelatnost.
Iako je ovaj dio reguliran kroz više zakona i propisa nego prethodni primjer i dalje se može pronaći cijeli niz primjera gdje je dozvoljen rad djelatnosti noćne vrste (noćni, disco barovi i sl.), tako gdje je ona jednostavno nespojiva. Ovakvih primjera prije svega ima u prigradskim naseljima, no i unutar grada ih je moguće pronaći. Kao jedan od jedinstvenih primjera može se navesti primjer iz ne tako dalekog Donjeg Miholjca, gdje do prije
cca 1,5 godinu nije bilo moguće otvoriti noćni bar, jer kroz prostorni plan nigdje nije bila predviđena ovakva vrsta djelatnosti. Tek kad se sve sprovelo kroz odgovarajuće dokumente, skupa s mjerama za sprječavanje negativnih utjecaja, otvaranje ovakve djelatnosti je dozvoljeno.
Ova tri primjera bi predstavljaju samo zagrebanu problematiku ovog problema. Razvoj i napredak grada treba poticati i podržati, no u skladu sa svim civiliziranim smjernicama. Svakako da se svi mi želimo ponositi s našim gradom i u njemu ugodno živjeti.
Za kraj, službeniku koji suludu
udara pečat na svaki zahtjev jedna glazbena….stavi pravu stvar na pravu mjesto i čini to često!
Autor:
T.S.
Nebitno
