U četvrtak, 21. travnja 2016. godine s početkom u 19 sati u Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku održat će se otvorenje izložbe "Umjetna priroda", autorice Margarete Lekić.
Margareta Lekić rođena je 9. 6. 1982. u Osijeku, gdje živi i radi. Članica je HDLU-a Osijek, HDLU-a Zagreb i HZSU-a. Akademiju likovnih umjetnosti završila je u Zagrebu, na Odsjeku kiparstva, a na istoj akademiji završava i doktorski studij, također na Odsjeku kiparstva. Dobitnica je brojnih nagrada i stipendija. Od 2005. do danas sudjelovala je na šesnaest samostalnih izložbi, te na više od četrdeset skupnih izložbi.
U svojoj umjetničkoj praksi Margareta Lekić uporabom suvremene tehnologije integrira skulpturu, instalacije, performans i video umjetnost, kako bi komentirala međuodnos čovjeka kao društvenog bića s njegovim okružjem te čovjekova odnosa prema umjetnosti.
Samostalna izložba Margarete Lekić Umjetna priroda bavi se pojmovima mimesisa, prirode i tehnologije. Postavljajući pitanja o odnosu prirode i tehnologije u današnjoj civilizaciji (post-industrijskom dobu usmjerenom kontroli tehnologije), umjetnica svojim radovima oponaša stvarnost-prirodu, proizvodeći drugu stvarnost kojoj je cilj prikazati artificijelnu prirodu. Pri tome koristi instalacije koje uključuju umjetne materijale i gotove, industrijski proizvedene predmete izvanumjetničkog podrijetla, videoprojekcije i tehnološki napredne elektroničke naprave, kojima nastoji naglasiti uporabu tehnologije u suvremenom, tehnološki razvijenom društvu, u funkciji čovjekova ovladavanja prirodom.
Iz predgovora u katalogu izložbe:
Skriveno:
Izložba Umjetna priroda kompleksnog je sadržaja i značenja; postavom je podijeljena na zasebne, no međusobno povezane cjeline, a radovi su okupljeni u serije objekata i raspoređeni u instalacije (Sunca, Lišće, Biljke, Životinje, Čovjek-životinja) u četirima prostornim jedinicama izložbenog prostora. Strukturirana poput prikaza iz Geneze neke alternativne stvarnosti, počinje sa Suncem kao izvorom života, vodeći nas preko vegetacije i primitivnih životinja prema kulminaciji u kompleksnom, fantastičnom hibridnom biću Čovjeka/Životinje.
U pojedinim radovima (Pauk, Čovjek/Životinja) Margareta Lekić vrlo suzdržano, gotovo diskretno, koristi ki(ber)netičke mogućnosti – kretanje u prostoru svedeno je na minimum. No upravo između nepokretnosti i minimalnoga, ali neočekivanoga (iako repetitivnoga) pokreta, leži sugestivnost djela. Repetitivnost i minimalni pokret nisu izražajna sredstva primarna za ovaj koncept, već je to uporaba tehnologije: ona je sredstvo animacije – s izrazitim ludičkim osobinama – i sredstvo oponašanja prirode. Za ove radove osobito je važan moment međudjelovanja i dvosmjerne komunikacije – na pokret izloženih objekata utječe publika, svojim vlastitim pokretima, odnosno kretanjem uz njih, pokraj senzora koji aktiviraju kinetičke mehanizme.
U instalacijama Biljke i Životinje možda ponajviše do izražaja dolazi istraživanje koncepta mimeze. Instalacija Životinje sastoji se od dviju serija objekata – uokvirenih i postavljenih na zid te slobodnostojećih u prostoru. Protivno prvoj asocijaciji na pojam „životinje“, zoološki primjerci koje umjetnica predstavlja neočekivano su – kukci, pauci, rak, škorpion. Nalik na prirodoslovne zbirke uzoraka – herbarijske rekvizite ili primjerke entomološke kolekcije – uokvireni isječci „prirode“ umjetno su stvoreni realistični trodimenzionalni oponašatelji svojih bioloških ekvivalenata/originala (list, leptir, ili pauk).
Kao gradivne jedinice instalacija Biljke i Životinje koriste se ready-made oblici: plastičnih figura životinja, na kojima se minimalno intervenira bojenjem u crno, te plastičnih listova bilja (tzv. umjetno cvijeće). Izbjegavajući iluzionizam, intervencijom umjetnice (dokidanjem kolorističkih osobina i „steriliziranjem“ slikovitosti) prolaze transformaciju na jednostavnu vizualnu jedinicu – reducirani su na znak, koji oponaša (upućuje na) morfološke i ontološke aspekte predmeta (segmenta) prirode koji označuje.
Svojim novim radovima Margareta Lekić želi potaknuti na razmišljanje o značenju i smislu življenja u svijetu kojim dominira suvremena tehnologija, navodeći na shvaćanje o nerazdvojivosti čovjeka kao bića prirode i prirode tehnološkog progresa. Izložbu obilježava stav umjetnice o tehnološkom napretku kao nužnom i neosporivom, odnosno nečemu što ne dovodi do dehumanizacije. Daniel Zec
Nebitno
U 
