Korisničko ime: Lozinka:
Naslovna Forum 031 Galerija 031 Oglasi 031 Novi korisnik!
Novosti
Najave i reporti
Kolumne
Gost priče
Interaktiv
Podrška
O nama

Otuđenost čovjeka na vrhuncu

Prethodna tema View printer-friendly version Pošalji prijatelju ovu temu kao e-mail Tražilica Ispiši broj poruka na ovu temu svakog postera Snimi cijelu temu u text datoteku Sljedeća tema


Započnite novu temuOdgovorite na temu
Autor Poruka
Redakcija 031
Offline
Avatar

Ukupno postova: 45248
Spol: Nebitno Nebitno
Post Postano: 21.04.2016. 20:06 
Naslov:  Otuđenost čovjeka na vrhuncu
Citirajte i odgovorite[Vrh] 

Često shvaćam kako je ovaj grad nepresušni izvor inspiracije za ljude poput mene. Sjedeći u parku kralja Petra Krešimira čujem cvrkut vrapčića. U ovome me trenutku nešto opasno grize za nogu. Osjetim i neku bubu na glavi.

Isprva mi je to odvratno, pauci prvenstveno, potvrdila bi to i jedna moja legica. Ali s druge strane, gledajući širu sliku, upravo me taj kukac i ta biljka koju sam vidjela u tom trenutku ispred mene nagnala da napišem ove riječi.

Kada sam zadnji puta takvo nešto osjetila? Davno. Zapravo u ljeto kada su komarci neizbježni. Ali inače? Ne pamtim.

Što je to s nama ljudima? Zašto smo se toliko udaljili od majke prirode? Toliko smo opterećeni poslom, politikom, fitnessom i uspjehom da smo zaboravili neke osnovne stvari. Zaboravili smo što su mali trenutci. Zaboravili smo što to znači odmoriti se. Zaboravili smo što to znači istinski voljeti. Zaboravili smo biti ljudi.

Nerijetko onu manjinu koja se zalaže za ekološku svijest nazivamo luđacima, bolesnicima, a zapravo smo, u jednu ruku, to upravo mi. Većina ove zemaljske populacije.

Nepovratno smo dio kapitalističke svijesti i potrošačkog društva.

Valjda je meni ovo melem za dušu. Pisanje, maštanje, promatranje. I u ovo doba, kada je eksploatacija normalna stvar, treba svatko naći neki mali dašak uživanja za sebe. Bar jedan dio svog 24-satnog disanja odvojiti za sebe. Da ne izgubiš dušu. I u krajnju ruku, svoj identitet. Tko sam ja i zašto živim?

Ni sama ne znam kako se zove onaj cvijet koji smo kao mali neumorno puhali. Ma znate, onaj cvijet s milijun malih iglica koje se rasprše poputbrašna kada puhnemo u nj. Mislim da se radi o jednom obliku razmnožavanja kod maslačaka.

Uglavnom, što htjedoh reći, mi smo baš poput njega. Vjerujem, sada smo doista sigurni, većina nas, da je ovo što govorim istina. Ali već sutra, kada puhnemo u njega, svatko od nas će se, baš poput iglica ovog cvijeta naći na nekom svom, već predodređenom mjestu i baviti se svakodnevicom. Valjda tu ljudsku naviku ne možemo promijeniti.



Tekst: Roberta Zorinić
Foto: Cacan/Osijek031.com

Korisnički profil  Download Poruke   Ocijeni poruku  
Redakcija 031
Offline
Avatar

Ukupno postova: 45248
Spol: Nebitno Nebitno
Post Postano: 22.04.2016. 10:58 
Naslov:  
Citirajte i odgovorite[Vrh] 

Pročitajte i ostale Facebook komentare

Korisnički profil  Download Poruke   Ocijeni poruku  
 



 Skoči u forum: