Ako ćete me pitati gdje sam bila s 13 godina, reći ću vam iskreno, nemam pojma.
Kad sam ja imala 13 godina, nismo imali (toliko) pametne mobitele da zabilježimo sve naše glupe trenutke. Sukladno tome, nemam ni dokumentaciju uz pomoć koje bih se prisjetila kako su mi dani izgledali.
No, znam da sam tada bila u knjigama i učenju, a nastavak je dokaz da 13-godišnjakinje uče i danas – samo drugačije (i ako mene pitate, bolje).
Galerija 031:Pyxie Dust 2016. [Foto: Teuta Stazić] [05.03.2016. BIOS] Napomena: Fotke pregledavate KLIKOM na fotku ili strelicama lijevo-desno, kao na Facebooku ;-)
Trik 21. stoljeća je da je znanje dostupno. Posvuda je. Možda ga zbog toga većina uzima zdravo za gotovo. Klinci danas rijetko kad razmišljaju o tome da im se na dlanu ruke, formata 142.1 x 70.1 x 7 mm (ako ćemo o jednom od hitova, najnovijem Samsungu), nalazi platforma pomoću koje mogu doći do bilo koje informacije na svijetu. Umjesto toga, oni tu platformu koriste da guglaju slike smiješnih mačaka ili satima biraju između “Lark” i “Reyes” filtera na Instagramu.
No prije nego se ovo pretvori u “kako je bilo kad sam ja bila mlada” (jer tko bi to uopće želio?), hajmo o onim klincima koji su nešto drugačiji.
Ovaj vikend sam dobila fantastičnu priliku da se uvjerim da ima onih tinejdžera koji od tehnologije, i cijelog spektra njenih mogućnosti, ne zaziru. Uživaju istraživati njen domet i davno su prerasli smiješne mačke, kao i Instagram filtere, a ako ćemo iskreno, davno su prerasli i mene kada se o programiranju radi.
Upravo ti klinci su dokaz da granice, tehnološki gledano, uistinu ne postoje.
Stotinjak djevojaka koje je na jednom mjestu okupio projekt Pyxie Dust imalo je priliku u 2 dana saznati više o STEMu (znanost, tehnologija, inženjerstvo, matematika) i na kreativan način testirati dosadašnja znanja. Ne samo testirati dosadašnja, i usmjeriti buduća! Bez obzira radi li se o izradi automobila od plastičnih boca i baterija ili razvijanju igrica, djevojkama u rasponu od 13 do 20 godina je pružena prilika da se, u najmanju ruku, okušaju.
Organizatori, voditelji radionica, sudionici – svi su jednako oduševljeni.
Unatoč oduševljenju, ovakva inicijativa je samo maleni korak prema mnogo većem cilju, a to je angažiranje i zapošljavanje djevojaka u STEMu.
15-godišnja Josie koja je pokretačica projekta kaže: “Djevojkama mojih godina treba dati priliku da se dokažu u ovom polju. Na kraju, ne mogu znati da ih ne zanima ako ne pokušaju.”
Učiteljice koje su zaslužne za promociju u razredima potvrđuju: ” Zainteresirane su za Pyxie Dust jer je kreiran baš za njih. Kada radimo u učionici, njihova vještina i interes ne dolaze toliko do izražaja. Možda misle da su dečki više “potkovani”, no nema ni jednog logičnog razloga zbog kojeg bi programiranje bila samo “muška stvar“.
Sudeći po interesu onih koji su uživali u prostorima BIOSa, pitanje je vremena, a ne potrebe ili želje, kada ćemo gledati sljedeće izdanje Pyxie Dusta.
Nebitno
Ako ćete me pitati gdje sam bila s 
